Devetogodišnja Amber Hagerman: Oteta s bicikla, nekoliko dana kasnije nađena bez odjeće i prerezanog vrata

Prema podacima organizacije Međunarodnog centra za nestalu i iskorištavanu djecu (ICMEC), godišnje nestane osam milijuna djece širom svijeta, a dva milijuna djece postanu žrtve seksualne eksploatacije. Kod nas godišnje nestane oko 700 djece od kojih se većina njih pronađe, to su uglavnom djeca koja su najčešće samostalno napustila roditeljski dom ili udomiteljske domove u koje su bila smještena iz raznih razloga. Ipak jedan dio djece nestane bez traga.

Naizgled sigurna vožnja biciklom po kvartu

Dana 13. siječnja 1996. godine oteta je devetogodišnja djevojčica Amber Hagerman, koja se te subote zajedno s mlađim bratom Rickyjem, u poslijepodnevnim satima vozila biciklom po kvartu. Rekonstrukcija slučaja je pokazala da je otmičar pričekao da se njezin petogodišnji brat vrati kući dok je Amber produžila vožnju još malo dalje prema parkiralištu, koje je bilo ograđeno rampom. Oteta je na parkiralištu supermarketa Winn-Dixie u Arlingtonu u Texasu, koji je, sudeći prema dostupnim informacijama, u to vrijeme bio zatvoren. Svjedok otmice, Jimmie Kevil, imao je u tom trenutku sedamdeset i osam godina, i zločinu je svjedočio iz svog dvorišta koje je imalo pogled na stražnji dio trgovačkog centra. Prema njegovom kazivanju vidio je muškarca koji je prisiljavao djevojčicu da uđe u njegov crni pick-up. Svjedok je dao opis zločinca, no ukoliko nije bio siguran da je riječ o Hispanjolcu ili bijelcu, upitno je koliko je njegov opis otmičara pouzdan. On navodi da je otmičar bio u 20-im ili 30-im godinama te da je bio srednje tjelesna građe. Prema navodima svjedoka muškarac je iskočio iz vozila i zgrabio Amber. Kada je djevojčica vrisnula “zazvonilo” mu je da se ovdje događa zločin i da o tome treba obavijestiti policiju. Amber je pokušala udariti muškarca koji je je prisiljavao da uđe u vozilo. Kevil je nazvao 911 te pojasnio što je vidio i kamo je vozio otmičara krenulo. Kevil je bio vojno lice, a kasnije i šerif, i čudno nam je da nije pokušao otjerati otmičara makar samo vikom, koja bi ga možda navela da odustane od svog nauma.

Pronalazak izmrcvarenog dječjeg tijela


U međuvremenu, čim se dječak vratio bakinoj kući bez sestre, obitelj je krenula potražiti djevojčicu, no našli su samo njezin ružičasto-bijeli bicikl. Njezino je tijelo pronašao nekoliko dana kasnije šetač pasa, svega nekoliko kilometa udaljeno od kuće njezine bake. Djevojčica je bila brutalno ubijena, bila je gola, na tijelu je imala samo jednu čarapu dok joj je vrat bio prerezan. Za istragu je bilo nepovoljno što je ostavljena u potoku, čija je voda izbrisala brojne forenzične tragove, a kako je to područje, u međuvremenu pogodila i jaka oluja, ona je samo dodatno uništila tragove, koji su mogli pomoći policiji u pronalasku ubojice.

Bezuspješna potraga policije

Policija je zaključila da djevojčica nije ubijena odmah i da je bila na životu još dva dana. Slučaj je vodio Mike Simond, koji je kasnije premješten u drugi okrug Tarrant, gdje je postao zamjenik šerifa, no rekao je da je Amber još uvijek u njegovom umu. Kaže da je frustriran činjenicom da počinitelja ovog ubojstva nikada nisu uspjeli pronaći. Policija je od te 1996. godine ispitala oko 7000 sumnjivaca, ali bezuspješno. U međuvremenu je nađeno nešto DNA dokaznog materijala koji će se istražiti, i možda dovesti do pronalaska njezinog ubojica, ako ništa kroz poveznicu s nekim drugim ubijenim djetetom. Teško je očekivati da će se takva osoba zaustavi na jednom ubojstvu. Za vrijednu informaciju o otmičaru i ubojici Amber Hagerman i dalje je ponuđena nagrada koja iznosi 10 000 američkih dolara.

Jedna odlična ideja

Žena koja je tih dana pratila vijesti, a koja je i sama majka, Diana Simone, i koja nikada nije upoznala Amber, nakon što je čula vijest o nestanku djeteta došla je na odličnu ideju, koju je izložila na lokalnoj radio postaji. Ukratko je pojasnila da ukoliko imamo sustav upozorenja za vremenske prilike, ili bolje neprilike, zašto ne bismo napravili sličnu stvar za otetu djecu. Upravo je njezina ideja urodila projektom koji je nazvan AMBER alerts. (America’s Missing: Broadcast Emergency Response), koji je nazvan u čast nestale djevojčice. Projektom upravlja Ministarstvo pravosuđa, a cilj je da se odmah pokrene globalna potraga za otetim djetetom. Zahvaljujući ovom projektu do danas je spašeno više od tisuću djece. Sustav funkcionira tako da se prvo obavještavaju radio i televizijske postaje, lutrija, Ministarstvo prometa i Nacionalni centar za nestalu i iskorištavanu djecu (NCMEC), nakon čega se širi u javnost raznim putevima. Ovaj sustav ranog informiranja obuhvaća i elektronsku poštu, info panele, društvene mreže i ostale prikladne načine dijeljenja informacija o otetom djetetu i drugim podacima. Sustavi upozorenja se primjenjuje samo kada je zadovoljeno nekoliko kriterija. Oteta osoba mora biti mlađa od 18 godina i mora postojati indikacija da djetetu prijeti neposredna opasnost. Službenici moraju imati i podatke o modelu automobila ili opis otmičara, a vlasti moraju biti sigurne da je dijete oteo neznanac (u nekim državama odredba je proširena i na članove obitelji). Da je ova vrsta upozorenja postojala u vrijeme nestanka Amber, možda bi danas bila živa.

Tragedija koja je donijela i nešto dobro

Iza ove tragedije ostalo je i nešto dobro, zahvaljujući njenom slučaju stvoren je ovaj sustav uzbunjivanja. Ovaj, hvale vrijedan sustav osim što djeluje u svim saveznim američkim državama, primjenjuje se dobrim dijelom i u Europskoj uniji, te nekim drugim zemljama svijeta, a koji se pokazao više negoli uspješnim. Prije sedam godina najavljeno je uvođenje ovog sustava i kod nas. No, nažalost Centar za nestalu i zlostavljanu djecu iz Osijeka koji je pokrenuo čitavu inicijativu, nas je obavijestio da sustav za sada nije saživio u Hrvatskoj.

Piše: Sonja Kirchhoffer

Komentari