Destilaciju alkohola popularizirali su – arapski alkemičari!

Koncem prvog tisućljeća nove ere, najveći i najciviliziraniji grad na svijetu bila je Cordoba, glavni grad arapske Andaluzije. S velebnim palačama i džamijama, popločenim cestama, uljnim lampama za uličnu rasvjetu, složenim sustavima kanalizacije te javnom knjižnicom koja je sadržavala gotovo pola milijuna knjiga, itekako joj je pristajao epitet “dragulja svijeta”. Cordoba je, međutim, bila tek jedno od središta učenja u arapskom svijetu. U vrijeme kad je mudrost Grka bila zaboravljena u većem dijelu Europe, znanstvenici iz Cordobe, Damaska i Bagdada razvili su astrolab, algebru, suvremeni sustav brojeva, navigacijske tehnike utemeljene na magnetskom kompasu… Uz to su unaprijedili i popularizirali metodu koja je dovela do proizvodnje novih pića – destilaciju.

Taj proces, koji uključuje zagrijavanje tekućine na temperaturi vrenja i kondenziranje vodenih para s ciljem pročišćavanja njenog sastava, bio je, istinabog, poznat još u drevnoj Mezopotamiji, a u Aristotelovim spisima detaljno je opisan postupak isparivanja morske vode radi dobivanja slatke vode, no tek su arapski znanstvenici počeli redovito primjenjivati destilaciju vina. Još u osmom stoljeću, Jabir ibn Hayyan, zapamćen kao “otac kemije”, shvatio je da ovim procesom vino postaje znatno jače. Zanimljivo, riječ alkohol ukazuje na podrijetlo destiliranih pića u laboratorijima arapskih alkemičara: riječ “al-kohl” odnosi se na crni prašak pročišćenog antimona, koji se koristio kao kozmetički preparat. Arapski alkemičari kasnije su njome opisivali bilo koju pročišćenu tvar, uključujući destilirano vino.

Dok su arapski znanstvenici destilirano vino smatrali alkemijskim sastojkom ili lijekom, na zapadu, koji je od njih preuzeo znanje o destilaciji, počelo se koristiti kao svakodnevni napitak. Jedan od prvih Europljana koji su eksperimentirali s tim procesom bio je Michele Salernus, talijanski alkemičar iz dvanaestog stoljeća. Destilirano vino, pomiješano sa solju, nazvao je aqua ardent – “voda koja gori”. Stotinjak godina kasnije, taj napitak, koji se koristio pri liječenju probavnih tegoba, nazvan je aqua vitae – “voda života”. Tadašnji znanstvenici zaključili su da destilirano vino produžuje život, poboljšava pamćenje, otklanja loše raspoloženje, liječi bolesti mozga i živaca, održava mladolik izgled, štiti od kuge, a u nekim slučajevima čak – vraća vid slijepima!

Tijekom petnaestog stoljeća, aqua vitae sve manje se koristila kao medicinski napitak a sve više kao piće za opuštanje i zabavu. Drugačije govoreći, ljudi su se njome počeli masovno opijati. To je, dakako, za sobom donosilo stanovite probleme. Godine 1496., prodaja i konzumacija destiliranog vina zakonom je zabranjena u njemačkom gradu Nurembergu, nakon što je neki lokalni liječnik zaključio da aqua vitae gospodu pretvara u zvijeri!


Piše: Lucija Kapural

Komentari