Deseti najsmrtonosniji val ebole u DR Kongu zaprijetio je katastrofom nakon pojave zaraženih u višemilijunskom gradu Gomi

Donedavno kada bi se pričalo ili pisalo o epidemijama radilo se o prošlim mračnim vremenima ili bolestima koje su pogodile tamo negdje daleke zemlje, što nam je nudilo privid sigurnosti od zaraznih bolesti s visokom smrtnošću. Pojava Covida-19 sve je promijenila i pokazala da pojava epidemija na udaljenim kontinentima u svijetu, koji je globalno umrežen, ne pruža apsolutno nikakvu sigurnost.

Deseti val epidemije u DR Kongu

Ebola je prvi puta zabilježena u Demokratskoj Republici Kongo (nekadašnji Zair) još davne 1976. godine. U pitanju je zastrašujuća bolest koja se prenosi sa zaraženih životinja na ljude, a obično su njezini prijenosnici čimpanze, voćni šišmiši i šumske antilope. Bolest se prenosi i s čovjeka na čovjeka pri čemu se prenosi preko tjelesnih izlučevina. Do sada nije zabilježen njezin prijenos zrakom, premda se osoba može zaraziti i u prostoru u kojem je oboljela osoba boravila jer se virus zadržava na predmetima. Bolest se javlja u valovima i uglavnom pogađa afričke zemlje. Zadnja zabilježena epidemija u Kongu pripadala je desetom valu epidemije i izbila je u kolovozu 2018. i trajala je sve do lipnja 2020. U tom je razdoblju zabilježeno nešto manje od 3500 oboljelih od kojih je umrlo nešto manje od 2300 ljudi. Ovo je bio najveći val epidemije koji je zahvatio ovu afričku zemlju.

Katastrofa na pomolu


Pravi se problem pojavio kada se bolest pojavila u velikom istočnom gradu Gomi, koji broji dva milijuna stanovnika i nalazi se na problematičnoj granici s Ruandom, s kojom je DR Kongo više puta ratovala, a odnosi između ovih zemalja su i dalje zategnuti. Nakon tog izbijanja bolesti u Gomi Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) je upozorila da je stanje alarmantno jer je riječ o velikom prometnom, gospodarskom i kulturnom čvorištu kroz koji prolazi velik broj međunarodnnih putnika. Velika Britanija je inzistirala da se situacija proglasi hitnom i u formalnom smislu, kako bi se skupio novac za zaustavljanje epidemije na međunarodnoj razini.

Prvi slučajevi

Prvi zabilježeni slučaj u samom gradu je brzo identificiran. Riječ je bila o svećeniku koji je doputovao autobusom iz 200 km udaljenog grada Butemba, koji se nalazi na sjeveru DR Kongo. Nakon što je prvi slučaj identificiran uslijedilo su postupci, koji su nam dobro poznati kako je započela epidemija Covida-19, a prema kojima se krenulo u identifikaciju i pronalaženje kontakata s oboljelim. U međuvremenu od kada se bolest pojavila u sedamdesetim godinama 20. st. razvijena su preventivna cjepiva pa su svi putnici koji su bili u autobusu s ovim svećenikom cijepljeni. U gradu je zavladao strah jer je riječ o bolesti koja izaziva jezive simptome koji su uglavnom smrtonosni, zbog čega oni koji umiru od ove bolesti se ne pokapaju na klasičan način. Ono što je problem na razini države DR Konga je činjenica da ljudi nemaju povjerenja u zdravstveni sustav pa u bolnicu dolaze u poodmakloj fazi bolesti, što onemogućava zaustavljanje širenja epidemije. Uskoro je identificiran i novi slučaj, riječ je o pacijentu koji je stigao u Gomu iz sjeveroistočne provincije Itur, a pacijent je u bolnicu stigao tek 11-i dan od pojave simptoma, što znači da je bolest bila već u poodmakloj fazi i da mu nije bilo spasa. Nakon njega kao treći slučaj pojavila se jednogodišnja kćer od ovog preminulog pacijenta, za koju su liječnici odmah predvidjeli da će njezin ishod bolesti, kao i kod većine djece biti fatalan.

Simptomi bolesti

Ebola u početku uzrokuje iznenadnu vrućicu, intenzivnu slabost, bolove u mišićima i upalu grla, nalikuje gripi, no kako bolest napreduje tako se simptomi bolesti naglo pogoršavaju javlja se povraćanje, dijareja, a dolazi do unutarnjeg i vanjskog krvarenja, što je posljedica smanjenje funkcije rada jetre i bubrega. Bolest traje dva do tri tjedna. Zdravstveni radnici nose zaštitnu opremu koja je poput ove koju trenutačno nose liječnici koji se bore s epidemijom Covida-19. Pojava virusa u višemilijunskom gradu dovela je do nesuglasica u samom ministarstvu zdravlja DR Kongo. Cjepiva protiv ebole teško je razviti jer se ona testiraju tijekom epidemije. U prethodnom izbijanju epidemije u zapadnoj Africi, cjepivo, koje je proizvela tvrtku Merck, uspješno je testirano u Gvineji. Uspjeh je značio da se preventivna cjepiva ovog tipa mogu dati ugroženim skupinama i na taj način obuzdati potencijalnu epidemiju. I ovdje se kao i u trenutačnoj situaciji u svijetu vode sporovi oko izbora preventivnog cjepiva nesigurnog ishoda, pri čemu tvrtka Merck daje cjepivo u jednoj dozi dok novo cjepivo koje nudi farmaceutski div Johnson & Johnson se treba uzeti u dvije doze, što je u zemljama ovog tipa izuzetno teško za provesti. Paralelno s preventivnim cijepljenjima visokorizičnih osoba, znači onih koji su bili u kontaktu s oboljelima, radi se i dekontaminacija njihovih kuća.

Novi sojevi

U međuvremenu su se pojavili novi sojevi ovog virusa, a zanimljivo je da muškarci koji prebole ovu bolest svojom sjemenom tekućinom mogu zaraziti druge osobe tijekom iduća dva mjeseca. Bolest ima visoki mortalitet koji se procjenjuje u rasponu od 50 do 90 posto. Zaraženima se daje oralna rehidracijska terapija, što čitavo liječenje oboljelih pretvara u simptomatsko. Bolest izbija s vremena na vrijeme.

Njezino zadržavanje najvećim dijelom na afričkom kontinentu može biti posljedica tamošnjih tropskih uvjeta koji, moguće, pogoduju razvoju ove bolesti jer bi se vjerojatno bolest već proširila diljem svijeta. U svakom slučaju ono što smo naučili iz epidemije s kojom trenutačno živimo je da nema nikakvih garancija da neka druga epidemija neće sutra ponovno “zakucati na naša vrata”.

Piše: Sonja Kirchhoffer

Komentari