Da ne povjeruješ, žene još uvijek umiru zbog izolacije u menstrualnim kolibama!  

Oni dani u mjesecu nisu nam baš dragi, naravno, ovo je upućeno ženskom rodu. Taj period svatko proživljava na svoj način netko teže, netko lakše, no priča koju Vam danas donosimo možda će Vam olakšati te dane jer se možemo tješiti da stvari mogu biti gore negoli što jesu. Ukoliko Vas zanimaju hinduističke tradicije i njihova praktična primjena u praksi u Nepalu, pročitajte idući članak.

Što točno znači izolacija žena?    

U vrijeme “onih dana u mjesecu” žene su u Nepalu, ali i nekim drugim dijelovima svijeta, prisiljene živjeti odvojeno od svoje obitelji. Šalje ih se u improvizirane straćare bez prozora, s lošom ventilacijom i bez sanitarija. U tom periodu ne smiju dodirivati druge ljude, životinje, voće i povrće koje je u rastu. Isto tako nemaju slobodan pristup bunarima ni vodi. Žene u to vrijeme borave u tzv. “menstrualnim kolibama”. U pitanju je stoljetni običaj povezan s brahmanskom hinduističkom tradicijom koja se naziva chhaupadi prema kojoj se žene tijekom menstrualnog krvarenja karakteriziraju kao nečiste. Kako tu svoju nečistoću ne bi prenijele na sve oko sebe, u vrijeme menstruacije ne mogu koristiti zahode već moraju odlaziti u okolicu, obično na rijeku.

“Slovo zakona”


Nepalski parlament je 9. kolovoza 2017., zabranio ovakvu izolaciju žena i uopće postojanje menstrualnih koliba. Zakon je stupio na snagu u kolovozu 2018. On predviđa da će svatko tko bude kršio njegove odredbe, provesti tri mjeseca u zatvoru ili će biti kažnjen novčanom kaznom između 25 i 30 američkih dolara. S obzirom na bijedu u kojoj se tamo živi većina će prijavljenih završiti u zatvoru, samo se ovdje javlja problem tko će se usuditi prijaviti muškarca iz svoje obitelji jer će taj brzo izaći i zatvora i vratiti se kući, što žene dovodi u tešku situaciju. Odluka vlade ukazuje da se ovako prisilno izoliranje smatra kriminalnim činom.

Problemi u praksi

Aktivisti koji su dobrim djelom zaslužni za donošenje ovog zakona, smatraju da postojeći problem neće biti riješeni sam od sebe “slovom zakona” već da treba raditi na promijeni svijesti. Problem je što ljudi u ruralnim krajevima Nepala smatraju da će kršenjem ovog pravila ozbiljno naljutiti božanstvo koje bi im moglo naknadno donijeti nesreću. Neke žene dobrovoljno odlaze u izolaciju jer im je mozak doslovno “ispran” ovakvim religijskim dogmama. Ranije spomenuta odluka donesena je na razini države nakon niza smrtnih slučajeva povezanih s izolacijom, tako je primjerice tinejdžerica Lalsara Bika (14) umrla od teške prehlade povezane s bolešću koju je “zaradila” dok je boravila u izolaciji. Problemi postoje i u gradovima, no u blažem obliku. Primjerice u glavnom gradu Kathmandu ženama se tijekom mjesečnice ograničava ulazak u određene prostorije poput kuhinje, a nekada ne smiju objedovati u kući. Zabranjeno im je prisustvovati vjerskim svetkovinama. Da se zakon ne provodi pokazuje slučaj koji se dogodio prije godinu dana u okrugu Achham, smještenom u provinciji Sudurpashchim Pradeshu u Nepalu. Žena imenom Parwati Budha Rawat pronađena je mrtva jer je boravila u jednoj takvoj improviziranoj kolibi udaljenoj 100 m od svoje kuće na temperaturi od 10 stupnjeva Celzija. Kako bi se ugrijala zapalila je vatru i ugušila se od dima. Njezin je suprug u to vrijeme bio u Indiji. Policija je uhitila Parwatinog rođaka jer se sumnja da ju je on natjerao da ode u izolaciju, što je danas ilegalan čin.

Zadatak lokalne vlasti

Žene koje imaju mjesečnicu se smatraju nečistim te ukoliko netko stupi s njima nehotice u kontakt, mora se odmah okupati. Aktivisti smatraju da je donošenje ovakvog zakona samo prvi korak vlade u dobrom smjeru, kojega  treba dalje razrađivati. Upravo ovdje naveden primjer pokazuje kako se zakon ne provodi u praksi, a to je samo jedan u nizu slučajeva u kojima su tinejdžerice i žene umrle, nakon što je ovakvo izoliranje postalo ilegalno. Kako bi spriječila takvu izolaciju vlada je počela rušiti menstrualne kolibe, no to nije zaustavilo postojeću praksu već je žene stavilo u teži položaj jer sada moraju boraviti u improviziranim šatorima. Trenutačno je imperativ da lokalne vlasti pojačaju zaštitu žena i utječu na muško stanovništvo u čijim je glavama, više negoli u onim ženskim, čvrsto ukorijenjena stoljetna tradicija. Žene vrlo različito doživljavaju ovakvu izolaciju neke od njih je prihvaćaju kao božansku predodređenost i ne vide u tome ništa sporno, no druge pak na to gledaju našim zapadnjačkim očima i smatraju da su tretirane kao roba.
Kada nam je teško možda je neka utjeha što nismo rođeni u zabačenim područjima Nepala, Indije i nekih drugih strašnih mjesta za ženski svijet.

Piše: Sonja Kirchhoffer

 

Komentari