Da nam živi, živi rad: Ne želiš zasukati rukave? Krepaj!

Skupina uglednih antropologa, primatologa, arheologa, paleontologa, evolucijskih biologa i genetičara prošle se godine okupila na Sveučilištu u Arizoni kako bi, u sklopu radionice “Podrijetlo ljudske jedinstvenosti”, odgovorila na pitanje zašto su naši čovjekoliki rođaci izumrli, dok se Homo sapiens, na prvi pogled slabašno i “golo” stvorenje, uzdigao do dominantne vrste u svijetu u kojem se opstanak svodi na brzinu, okretnost, čeljusti i pandže.

Predvođena doktoricom antropologije Kim Hill, skupina je usvojila radnu definiciju da se ljudska jedinstvenost svodi se na tri elementa – iznimnu spoznaju, kulturu i suradnju. Početak ljudske spoznaje rezultat je razvoja većeg mozga, koji je pak doveo do uporabe vatre, oruđa i oružja te proizvodnje za koju je bila nužna visoka razina inovativnosti. Prilagodba većeg mozga odvojila nas je od naših rođaka. Primjerice, zbog mogućnosti termičke obrade hrane, razvili smo manje očnjake i želudac u usporedbi s drugim primatima. Promjena načina prehrane, koja je počela uključivati za kognitivne procese izuzetno dragocjene školjke, doprinjela je daljnjem povećanju mozga.

Nadalje, veći mozak doveo nas je do kulture, produkta mišljenja i društvenog učenja olakšanog jezikom, kreativnošću i inovacijom. Prenošenje znanja s generacije na generaciju znanstvenici su metaforički opisali kao “efekt zupčanika”, koji s vremenom stvara veću kompleksnost kulture. Da bez kulture ne bismo mogli preživjeti, na zornom primjeru objasnio je teoretičar evolucije Rob Boyd: “Za život na, primjerice, Aljasci, bio je potreban kajak. Ljudi ga nisu morali ponovno izumiti – ispravan način za njegovu izradu naučili su od drugih”.

Treći element, suradnja, do izražaja je, primjerice, dolazio u lovu, opskrbi, odgoju djece ili migracijama. Ljudi s kulturom uzajamno su surađivali u takvim situacijama kako bi ostvarili zajednički cilj, što je dovelo do veće stope preživljavanja, reprodukcije i kolonizacije.


Piše: Lucija Kapural

Komentari