Čvrsta poput stijene: Unatoč traumatičnom djetinjstvu, postala je najmlađa dvostruka oskarovka u povijesti!

Jodie Foster jedna je od najcjenjenijih glumica današnjice. Dvostruka oskarovka i vlasnica “Zlatnog globusa” karijeru je započela još kao djevojčica, a u zvjezdanu orbitu uzletjela je s četrnaest godina, ulogom malodobne prostitutke u Scorseseovu remek-djelu “Taksist”. Paralelno s filmskom karijerom, bistra i marljiva djevojka studirala je književnost na prestižnom Yaleu, a bezbrižni dani u kampusu prekinuti su 30. ožujka 1981. godine, kad je poremećeni John Hinckley Jr. pokušao ubiti tadašnjeg američkog predsjednika Ronalda Reagana kako bi impresionirao glumicu s kojom je bio opsjednut. Sirotu Jodie novinari su nakon toga slijedili kao bijesni psi, a svjedočenje na sudu, za vrijeme kojeg joj je Hinckley prijetio smrću, dodatno ju je traumatiziralo. Ništa od toga nije se, međutim, vidjelo na njenom licu. Držala se stoički, ne pokazujući nikakve emocije. Ovo ne čudi znamo li da je još kao djevojčica iskazivala nevjerojatnu odlučnost, borbenost i čvrstoću. U obitelji u kojoj je odrasla, bile su to osobine nužne za opstanak.

Odsutni otac i rastrošna majka

Kad je mlada filmska producentica Evelyn Almond upoznala naočita zrakoplovnog časnika Luciusa Fishera Fostera III., zaljubila se preko ušiju. Unatoč protivljenju njegovih imućnih roditelja, golupčići su uplovili u bračnu luku, a po vješanju vojničke odore o klin, Lucius je započeo uspješnu karijeru trgovca nekretninama. Par je dobio troje djece, Buddyja, Lucindu i Constance, ali je brak od početka bio na klimavim nogama. Evelyn, koja je nakon udaje radila tek povremeno, željela je živjeti kao bogati i slavni, imati brojnu poslugu te neograničeno trošiti. Premda je sjajno zarađivao, njen muž takvim prohtjevima nije mogao lako udovoljiti, pa je Evelyn često zapadala u depresije. Sit prigovora i suprugina lošeg raspoloženja, Lucius se odselio iz zajedničkog doma i prekinuo svaki kontakt s obitelji. U životu potomaka od tada je bio prisutan samo financijski, u vidu čeka koji je svakog mjeseca stizao bez dana zakašnjenja.

Navikla na “stanoviti standard”, Evelyn se teško nosila s novonastalom situacijom. Kako joj čovjek s kojim je još formalno bila u braku nije odgovarao na pozive, odlučila mu je prirediti “sačekušu”. U duboko dekoltiranoj haljini, s frizurom koju su joj složili u jednom od najboljih frizerskih salona u gradu, posjetila je odmetnutog supruga na radnome mjestu. Zatečen iznenadnim posjetom i Evelyninim dražima, Lucius je nakratko zaboravio na rečenicu “Naš brak je mrtav”, koju je toliko puta ponovio, pa je rezervirao sobu u obližnjem hotelu. Devet mjeseci kasnije, produkt njegove slabosti došao je na svijet: Alicia Christian Foster rođena je 1962. u losangeleskoj bolnici. Otac je priznao četvrto dijete, ali se više nije htio sresti s Evelyn i odmah je podnio zahtjev za razvod braka. Alicia, ljupka djevojčica koju su ukućani odmalena zvali Jodie, za oca nije čula sve do 2011. godine, kad je ovaj, u dobi od 89 godina, osuđen na petogodišnju robiju zbog prevare – od nekoliko naivaca uzeo je novac za gradnju kuća i učinio ono u čemu je bio najbolji, zbrisao!

Kome trebaju prijatelji?


Željna love, Evelyn je bila odlučna u namjeri da barem jedno od njezino četvero djece zabljesne na filmskom platnu, pa ih je vječito vukla po audicijama. Sreća se nasmiješila malenoj Jodie: kao trogodišnjakinja, osvanula je na plakatima za kremu za sunčanje “Coppertone”. Već tada, malena je pokazala željezni karakter: premda su marketinški stručnjaci inzistirali da odjene dvodijelni kupaći kostim, odbila je to učiniti, tvrdeći da curice njene dobi na plaži nose samo gaćice.

Buddy, koji je također konkurirao za spomenutu reklamu, snimanje je napustio u suzama. Bio je to trenutak u kojem je začeto sjeme ljubomore na mlađu sestru. Godinama kasnije, u knjizi “Foster Child”, nesretni čovjek iza kojeg su bila tri propala braka, ovisnost o alkoholu i drogama te pokušaj samoubojstva, ispričat će nimalo laskave stvari o svojoj obitelji. “Majka je bila nekritična, samoživa i nesposobna, a od nas je očekivala da joj čitamo misli. Emocionalno smo osakaćeni jer nam nije pružila dovoljno ljubavi… Zapravo, svi osim Jodie, ona je jedina znala kako izići na kraj sa starom”, napisao je u memoarima.

Premda je Jodie zamjerila bratu takav istup, tvrdeći da je bio uspješan jedino u slamanju srca njihovoj majci, činjenica je da je imala puno deblju kožu od ostatka obitelji. Natprosječno inteligentna, samostalna i odlučna, naučila je čitati i pisati prije trećeg rođendana, a kao šestogodišnjakinja postala je jedini član obitelji koji je zarađivao: nakon što je dobila ulogu u sitcomu “Mayberry R.F.D”, majka je dočekala svojih pet minuta i postala joj menadžerica. Uslijedila je uloga u serijalu “Gunsmoke”, a potom filmski debi u “Prijetnji na planinama”.

Činjenica da je snimala bez pauze nije naškodila Jodienu obrazovanju. Majka ju je upisala u Lycée Français, prestižnu privatnu gimnaziju u kojoj se nastava održavala na francuskom jeziku. “Ne želim zvučati umišljeno, ali škola je za mene bila mačji kašalj. Imam fotografsko pamćenje, pa nikad nisam morala mnogo učiti. Nakon kratkog pripremnog tečaja, s lakoćom sam svladala jezik koji i danas smatram najljepšim na svijetu. Kad govorim francuski, kao da čujem nježniji, suptilniji dio sebe. Čak mi i glas postaje drugačiji, što nisam u stanju objasniti”, prisjeća se. Jodie je imala petice iz svih predmeta, a pored francuskog, koji joj je gotovo materinji jezik, u gimnazijskim danima svladala je talijanski, španjolski i njemački. Dokazala je i svoj glazbeni talent – tijekom ljeta koje je provela u Francuskoj na razmjeni učenika, snimila je ploču za jednu malu diskografsku kuću. “Bilo je to zanimljivo iskustvo, ali svoju budućnost nisam vidjela ispred mikrofona. Pjevači moraju komunicirati s publikom, a ja ljude koje ne poznajem radije izbjegavam”, ispričala je glumica, koja – čudnog li čuda – kao gimnazijalka nije imala niti jednog prijatelja. “Zbog karijere sam propustila pokoji trač na školskom hodniku, pa što onda? Djeca u toj dobi ionako nemaju bogznašto pametno za reći”, izjavila je.

Ne podnosim slabiće!

Tijekom školovanja, postala je miljenica moćne korporacije “Disney”, koja je s njom potpisivala ugovore od dvadesetak tisuća dolara po filmu. Na snimanju Napoleona i Samanthe imala je neobičnog partnera, mladoga afričkog lava za kojeg se silno vezala. “Bio je tako umiljat i sladak, dijelio mi je puse svakog jutra a ja sam ga zvala Mucica”, prisjeća se. Kad ju je njena Mucica zgrabila u ralje, na setu je zavladala panika. “Ma, nije to bilo ništa. Lavić me, u žaru igre, uzeo u usta i počeo nositi prema svojoj nastambi. Nastao je kaos, svi su vrištali i zapomagali a ja sam bila savršeno mirna jer sam znala da me moj prijatelj nikad ne bi ozlijedilo. Uzrujavalo me samo to što se svi oko mene toliko deru: u jednom sam im trenutku htjela reći da začepe ali mi pristojnost to ipak nije dopuštala”, ispričala je u nekom intervjuu.

A o pristojnosti se mnogo pričalo nakon što je mladoj Jodie ponuđena uloga u već spomenutom “Taksistu”. Mnogi su smatrali kako nije primjereno da 14-godišnjakinja glumi prostitutku, pa su se dječji psiholozi non-stop motali po setu. “Morala sam im svakodnevno objašnjavati da uloga nije poremetila moju duševnu stabilnost, što je bilo silno naporno”, ispričala je Jodie, koju je u eksplicitnijim scenama dublirala osam godina starija sestra Constance. Film je preko noći stekao kultni status, a kritičari su bili fascinirani uvjerljivošću i ležernošću kojom je mlada glumica utjelovila kompleksan lik. Djevojčica je osvojila uglednu britanski nagradu BAFTA i prvu nominaciju za Oscara u karijeri.

Akademijin pozlaćeni kipić osvojila je 1988. godine, za ulogu žrtve grupnog silovanja u “Optuženoj”, kriminalističkoj drami Jonathana Kaplana. Za razliku od većine kolegica, koje kod preuzimanja prestižne nagrade glume iznenađenje i liju krokodilske suze, Jodie je bila iskrena. “Kad su pročitali imena nominiranih, mislila sam samo jedno: ‘Dajte mi Oscara, gadovi, zaslužila sam!’ Priznajem, taj osjećaj vrlo je prizeman – naprosto ste pohlepni i želite se dočepati nagrade”, našalila se.

Taj uspjeh ponovila je tri godine kasnije, maestralno portretiravši agenticu FBI-ja u jezivom trileru “Kad jaganjci utihnu”. Zanimljivo, redatelj Jonathan Demme pod svaku je cijenu htio Michelle Pfeiffer u toj ulozi, ali se ova nije dala nagovoriti. JFoster je upala kao rezerva s kojom ni redatelj ni producenti nisu bili osobito zadovoljni, ali je već nakon prvog snimanja dokazala da je upravo ona idealan izbor. Bistra ali često nadmudrena, hrabra ali nerijetko prestrašena, odlučna ali ranjiva, njena agentica Clarice Starling jedan je od antologijskih likova filmske povijesti. Zahvaljujući agentici Sterling, Foster je postala prva dvostruka oskarovka mlađa od trideset – a govorimo o ženi koja nikada nije uzimala glumačke satove!

Osokoljena uspjehom, odlučila se okušati u režiji. Njen film “Mali čovjek Tate”, dirljiva priča o genijalnom ali neshvaćenom dječaku, oduševila je kritičare, a jednak uspjeh postigla je crnohumornom dramom “Kući za praznike”. “Sve što sam u životu postigla, mogu zahvaliti isključivo vlastitom trudu i brojnim odricanjima. Ne podnosim pekmezaste ljude, one koji stalno krive Boga, sudbinu ili bližnje zbog toga što nisu uspjeli u životu”, njena je čuvena izjava. Te riječi je možda ne čine najsimpatičnijom osobom u svemiru ali su, promatrane iz konteksta njezina nemirnog djetinjstva, itekako razumljive.

Piše: Lucija Kapural

Komentari