Trijas, prvo razdoblje mezozoika, započeo je prije 248 milijuna godina, a trajao je oko četrdeset dva milijuna godina. Tijekom ove dugačke epohe, pojedini kontinentalni blokovi na sjevernoj hemisferi spojili su se u jedno kopno (na jugu je i dalje postojao jedinstveni kontinent Gondvana), došlo je do transgresije i regresije mora, a vulkanska aktivnost bila je iznimno živa. Sve to je uzjecalo na razvoj biljnoga i životinjskog svijeta. Dok su u kopnenoj flori prevladavale golosjemenjače, fauna je bila vrlo raznolika. Vodozemci su bili na vrhuncu razvoja, a među gmazovima, koji su dominirali životinjskim carstvom, isticali su se preci krokodila, dinosauri, pterosauri i kornjače. U slatkim vodama živjele su ribe dvodihalice i rakovi, a u moru vapnenačke zelene alge, koralji, amoniti, puževi i školjake.
Sve ove drevne vrste dobro su istražene, no o insektima uz trijasa donedavno se znalo vrlo malo – nikakvo čudo, znamo li da se njihova krhka tijela rijetko pronalaze u fosiliziranom obliku. Gledano iz te perspektive, nedavno otkriće međunarodnog tima znanstvenika moglo bi se okarakterizirati kao revolucionarno.
Na području Poljske, otkopan je koprolit – okamina izmeta – vrste Silesaurus opolensis, rođaka dinosaura koji je živio prije 230 milijuna godina, u razdoblju gornjeg trijasa. Proučivši drevnu “kakicu” u laboratoriju, pomoću uređaja za mikro-tomografiju, stručnjaci su otkrili neopoznatu vrstu kukca. “Ranije nismo imali pojma kako su bube u trijasu uopće izgledale, a sada smo nabasli na savršeno očuvani primjerak: čak su i ticala ovoga nevelikog stvorenja ostala netaknuta!”, s uzbuđenjem je ispričao jedan od sudionika istraživanja, čuveni entomolog Martin Fikáček. “Za našu struku, ovo je prekretnica. Vrijeme je da počemo pozornije proučavati koprolite – moguće je da ćemo u njima pronaći mnoštvo prapovijesnih kukaca”, najavio je znanstvenik, dodajući kako koproliti funkcioniraju slično jantaru – kad se stvrdne, ova žućkasta smola pretvara se u svojevrsnu vremensku kapsula, za vječnost zarobljavajući u sebi sitne organizme.
Voditelj istraživanja Martin Qvarnström, paleontolog sa Sveučilišta u Uppsali, nevjerojatnu očuvanost krhke životinjice objašnjava kalcijevim fosfatima, sastojcima koprolita koji djeluju kao konzervans. “Kukac, kojem smo nadjenuli ime Triamyxa coprolithica, živio je u vlažnom okruženju. U želucu Silesaurus opolensisa završio je nakon što ga je ovaj pojeo, a potom je s izmetom izišao van”, ispričao je Qvarnström. “Dakako, naš mališan nije bio primarni plijen gladnoga gmaza – po svoj prilici ga je ovaj svejed konzumirao slučajno, tamaneći veće kukce i biljke”.
Piše: Lucija Kapural
