Koji je slikar osvojio pravo malo bogatstvo na lutriji? Zašto je Frida Kahlo prva platna stvarala u ležećem položaju? Koji je kipar na onaj svijet otpremio čak četvero ljudi? Za vas smo odabrali niz zanimljivosti iz života velikana likovne umjetnosti!
1. Frida Kahlo (1907. – 1954), samouka meksička slikarica iza koje su ostala fantastično-nadrealistična platna žestokog kolorita, kao petnaestogodišnjakinja je doživjela prometnu nesreću što će zauvijek obilježiti njen život. Samim čudom je preživjela, ali je ostala gotovo nepokretna. U krevetu je, trpeći strahovitu bol, počela slikati autoportrete, gledajući svoj odraz u ogledalu.
2. Francuski slikar, grafičar i kipar Edgar Degas (1834. – 1917.), možda najpoznatiji po platnima s motivima balerina, nikad se nije ženio. Odluku da život provede u samoći objasnio je riječima: “Postoji ljubav i postoji slikarstvo. A mi imamo samo jedno srce”. Posljednje godine proživio je gotovo potpuno slijep, besciljno lutajući pariškim ulicama. Pred smrt, tražio je da se na njegovom sprovodu izgovori samo jedna rečenica: “Jako je volio crtanje”.
3. Kad je njegova životna suputnica i muza Gala umrla, španjolski slikar Salvador Dalí (1904. – 1989.) izgubio je volju za životom. Namjerno je uzrokovao dehidraciju organizma, objašnjavajući kako se pokušao dovesti u stanje “suspendirane živosti”, jer je čitao da mikroorganizmi to mogu. Njegovi prijatelji vjerovali su da je riječ o pokušaju samoubojstva, pa su ga odveli u Figueras i pobrinuli se da zadnje dane provede u udobnosti svoga čuvenog Kazališta-muzeja.
4. Bonvivan i patnik, produhovljen čovjek i glavna mušterija pariških prostitutki, Henri de Toulouse-Lautrec (1864. – 1901.) bio je jedna od najistaknutijih ikona tzv. “la belle époque”. Veliki slikar patuljastog rasta, čovjek plemićkog podrijetla koji je dobar dio života proveo u bijedi, slovio je za nenadmašna kritičara pariškoga noćnog života. Bogalj od djetinjstva, zakržljalih nogu zbog pada s konja, iz svog atelijera na Monmartreu pedantno je bilježio prizore iz života polusvijeta, kabareta i kavana, često lascivna i erotskoga sadržaja.
5. “Otac kubizma” Pablo Picasso (1881. – 1973.), jedan od najvećih umjetnika dvadesetog stoljeća te najplodnijih stvaralaca svih vremena, itekako je bio svjestan svoga značaja. Svoju taštinu ne samo da nije pokušavao prikriti, već ju je i svakom šprilikom isticao. Jednom je, primjerice, pred radom nekog početnika izjavio: “Ovoj slici nedostaje još nešto da bi bila istinsko umjetničko djelo”. Mladi slikar se zarumenio od ponosa, a onda pitao: “Što joj nedostaje, majstore?”. Picasso je odvratio: “Moj potpis!”.
6. John Constable (1776. – 1837.), uz J. M. W. Turnera najveći pejzažist u povijesti engleskog slikarstva, odrastao je u raskoši, kao sin imućnog trgovca i vlasnika mlina. Otac je upravo u njemu vidio nasljednika obiteljskog posla: Johnov stariji brat bio je, naime, blago retardiran. Još kao dječak, John je pomagao utovarivati ocu kukuruz na brod koji ga je prevozio u London, a nakon što je završio školu, tata ga je pokušavao uputiti i u financijske aspekte poslovanja. Bez uspjeha: mladić nije imao ni interesa ni talenta za brojke. Svaki slobodan trenutak provodio je u prirodi, skicirajući zanimljive prizore koji bi mu zapeli za oko. Kad je ocu bojažljivo rekao kako želi posvetiti život slikarstvu, ovaj mu je rekao: “Neka ti bude. Ako si baš zapeo za to da budeš siromašan, neću te zaustavljati!”.
7. Slike nizozemskog majstora Hieronymusa Boscha (1450. – 1516.), halucinantne vizije pakla, doimaju se kao beskrajna panorama noćne more. U njima se zrcale strahovi srednjeg vijeka na zalasku: za Boscha, grijeh i ludost univerzalna su stanja čovječanstva, a oganj pakla njegova je sudbina. Slikar je bio član Bratstva naše Gospe, ceha svećenika i laika zavjetovanih Djevici Mariji. Napravio je nekoliko slika po narudžbi tog bratstva, a njegovi pokrovitelji bili su visoki članovi crkve i plemstva.
8. Možda se niti jedan slikar nije suočio s toliko oprečnim ocjenama svojih radova kao Jackson Pollock (1912. – 1956.), ikona apstraktnog ekspresionističkog pokreta. Dok je manja skupina kritičara njegove radove okarakterizirala kao visoko organizirane i psihološki izazovne, diveći se bojama koje kao da pulsiraju, punim divljeg ritma, većina ih je dočekala na nož. “Doista sam zapanjen činjenicom da njegovi besmisleni i kaotični radovi, koji se ne bi mogli prodati ni pod zidne tapete, ulaze u bilo kakvu ozbiljniju raspravu o umjetnosti… Jer to doista nije umjetnost, nego samo neslana šala”, pjenio se jedan od kritičara. Za života često prezren i ismijavan, najveće priznanje dobio je pedeset godina nakon smrti: njegovo platno prozaičnog naziva “Broj 5, 1948.”, na dražbi je prodano za rekordnih 140 milijuna dolara!
9. Benvenuto Cellini (1500. – 1571.), glasoviti kipar i dvorski zlatar Cosima Medicija, nekolicine papa te francuskog kralja Franje I., bio je serijski ubojica: zaklao je čovjeka koji ga je uvrijedio nekom usputnom opaskom, vlastitu suprugu i njenog ljubavnika te vojnika koji je mu je ranije ubio brata (potonjeg je gotovo prepolovio sabljom!). Zahvaljujući papinom oprostu, izbjegao je zatvorsku kaznu, a nije odgovarao ni za dva silovanja koja je, onako usput, počinio.
10. Francuski slikar Claude Monet (1840. – 1926.), jedan od glavnih i najdosljednijih predstavnika impresionizma, 1891. godine je osvojio sto tisuća franaka na francuskoj državnoj lutriji!
Piše: Lucija Kapural
