Čudesne zvijeri drevne Sahare: Na ovome mjestu, čovjek ne bi opstao ni sat vremena!

Sahara, najveća pustinja na svijetu, pruža se od Atlantskog oceana pa sve do Crvenog mora. Ime, koje na arapskom znači “Praznina”, savršeno joj pristaje: više od devet milijuna četvornih kilometara pijeska i oštrih golih stijena mjestimice prekida tek pokoji pustinjski grm. Da je ovo golemo područje u prapovijesti značajnim dijelom bilo prekriveno morem, odavno je poznato, a znanstvenici sa Sveučilišta u Portsmouthu nedavno su objavili rad u kojem detaljno objašnjavaju kako je saharska fauna izgledala u periodu krede. Ako je vjerovati glavnom autoru studije Nizaru Ibrahimu, izgledala je prokleto zastrašujuće! “Da nekim čudom imamo priliku uskočiti u vremenski stroj koji bi nas lansirao stotinu milijuna godina unatrag, ne bismo se dobro proveli. Okružen nekim od najvećih predatora koji su ikad koračali našim planetom, čovjek ondje ne bi opstao ni dana; ma što dana – ni sata!” slikovit je ugledni paleontolog. O kakim to čudovištima priča? “Ovo područje bilo je dom golemim mesoždernim dinosaurima, pterosaurima te gmazovima sličnim današnjim krokodilima, ali s jedno pet puta većom čeljusti”, noćne nam more pokušava izazvati Nizarov kolega David Martill. “U pustinjskoj regiji Kem Kem, smještenoj na području današnjeg Maroka, u davnoj prošlosti tekle su goleme, brze rijeke. Njihovi stanovnici su, sudeći po fosilima koje smo pronašli, bili giganti – primjerice, dvodihalica veličine dupina i Onchopristis, slatkovodni morski pas sa zubima oštrim poput žileta i čvrstim kao granit. Taj momak bi vas smazao i prije nego što biste stigli zajecati. Tu su, dakako, bile i vodene zmije duže od petnaest metara. One su vas mogle ugristi, ali i polagano zadaviti!” Čini li se to nama ili ovi znanstvenici za nijansu previše uživaju u svojim krvoločnim metaforama?

Piše: Lucija Kapural

Komentari