Čudesne aztečke skulpture bile su bremenite simbolikom

Azteci, posljednje i najpoznatije pleme iz niza starih meksičkih civilizacija, bili su na glasu kao vrsni kipari. Premda su mnogobrojne skulpture i bareljefi bili uništeni za vrijeme aztečko-španjolskog rata i kolonijalnog režima koji je htio zatrti “idolopoklonstvo”, one koje su sačuvane i danas fasciniraju raznolikošću i tehničkim savršenstvom. Kipari, čija je dužnost bila opremiti hramove kipovima božanstava, morali su se se držati, do u sitnice, pravila simbolizma. Primjerice, idoli Xipe Toteca, božanstva poljoprivrede i ponovnog rođenja, redovito su prikazivani odjeveni u kožu žrtvi, dok su nježne statue božice umjetnosti Xochipilli gotovo uvijek bile ukrašene cvijećem. Nakon pada Meksika, mnogi su klesani monoliti ostali izgubljeni pod ruševinama hramova i palača. Neki od njih, poput glasovita “Aztečkog kalendara”, kasnije su iskopani. Na svojoj okrugloj ploči, ujedinjuje kozmološke i kronološke percepcije starih Meksikanaca. Slične namjene je bio i nedavno otkopani “Kamen Sunaca”, koji na svakoj od svojih stranica nosi hijeroglifima opisano razdoblje svemira koji su uništeni prije postanka našeg svemira. Među remek-djela aztečkog kiparstva ubrajaju se i kristalne lubanje, statue od žada i tzv. “maceualtin”, figurice patuljaka, grbavaca te životinja poput vukova, jaguara, zmija, žaba i skakavaca. Nadalje, Azteci su oživjeli drevnu umjetnost kamenih maski, koje su često bile obložene tirkizom, vulkanskim staklom i sedefom. Najčešće su se upotrebljavale za pogrebe, a ponekad, ako su predstavljale bogove, morale su se nositi tijekom religijskih ceremonija.

Piše: Lucija Kapural

Komentari