Šah je jedna od najstarijih i najraširenijih, a ujedino misaono najzahtjevnijih igara na ploči. Protivnici se sučeljavaju na šahovnici s osam redova i osam stupaca, na ukupno šezdeset četiri polja. U početnoj poziciji, na njoj je poslagano šesnaest bijelih i šesnaest crnih figura – po jedan kralj i dama, po dva topa, lovca i skakača te osam pješaka. Svaka figura ima svoj način kretanja, a prvi potez vuče igrač s bijelim figurama. Sve protivničke figure, osim kralja, mogu se uzeti nekom figurom. Pojam šah znači da je kralj pod udarom djelovanja neke protivničke figure i da igrač mora povući potez kojim će se obraniti od šaha, a ako takva poteza nema, onda je mat. Partija završava pobjedom jednoga od šahista ili remijem. Pobjeđuje se davanjem mata, predajom protivnika u izgubljenoj poziciji, padom zastavice na satu ili sučevom kontumacijom (odluka o gubitku partije zbog povrede pravila igre). Službene partije igraju se sa šahovskim satom, a potezi se bilježe na posebne tablice. Turniri se nakčešće igraju u devet ili jedanaest kola, za koja računalni program protivnike sparuje na tzv. švicarski način (nakon svakoga kola, sparuje one podjednakoga bodovnog učinka). Kad je sudionika malen broj, svaki igra sa svakim (tzv. Berger sustav). U simultankama, jači šahisti istodobno igraju protiv više slabijih protivnika. Tako se šah igra danas, a za vas smo odabrali niz zanimljivosti iz njegove povijesti!
1. Prva igra na dasci sa šahovskim elementima jest čaturanga, koja se u Indiji oko 600. razvila iz aštapade, igre na ploči sa šesnaest polja. Igrala su je četiri igrača, svaki s po osam figura (predvodnik, slon, konj, bojna kola te četiri vojnika pješaka). Kockom se određivalo tko vuče potez, a svrha igre bila je uništiti sve protivničke figure. Iz te igre u Perziji je nastao čatrang, koji igraju dva protivnika. Glavnu figuru nazivali su šah (kralj), a uveli su i novu figuru pod imenom farzin (savjetnik). Svrha je bila matiranje protivničkog kralja.
2. U sedmom stoljeću, igra je stekla veliku popularnost u islamskom svijetu. Arapski trgovci su je donijeli iz Indije, da bi je potom, pod imenom šatrandž, raširili diljem Europe. U njihovoj inačici, kralj, top i skakač kretali su se kao i danas, a pješak se kretao po jedno polje naprijed te je uzimao jedno polje u koso. Slon se kretao u koso, s prvog na treće polje, a mogao je preskakati figuru na drugom međupolju. Arapski firzan (dama) kretao se po polju u koso.
3. Top, kolokvijalno nazivan i kula, šahovska je figura koja se – za razliku od lovca, koji “grabi” po dijagonalama – kreće neograničen broj slobodnih polja okomito i vodoravno. Ili pak može, čuvajući ostale figure, “sjediti” i ne mrdati do kraja partije… A možda i tisućama godina! John Oleson, arheolog sa Sveučilišta Victoria u kanadskoj pokrajini Britanskoj Kolumbiji, uvjeren je, naime, da je neobičan dvorogi kamen koji su on i kolege pronašli tijekom iskopavanja u Jordanu 2019. zapravo drevna figurica topa. Analiza je pokazala da datira iz sedmog stoljeća te da je izrađena od granita, zrnaste magmatske stijene sive boje. Premda nema zupčasti vrh poput modernih topova, odgovara onima u zapisima o najstarijim poznatim šahovskim setovima – dvoroge figurice simbolizirale su kočije koje vuku konji.
4. Uz Stjepana Držislava, hrvatskog kralja iz desetog stoljeća, veže se legenda o nastanku našega grba. U jednom od brojnih ratova s Mlečanima, neprijatelji su ga ugrabili te bacili u tamnicu. Mletački dužd Petar II. Orseolo dočuo je da je njegov zarobljenik vrstan šahist. Kako je i sam bio pasionirani igrač, uputio mu je sljedeći izazov: ako ga pobijedi u tri partije, bit će oslobođen. Kralj je prihvatio izazov i hametice pomeo dužda na šahovskom polju, a ovaj je održao riječ i dopustio mu povratak u domovinu. U sjećanje na taj trenutak, Stjepan Držislav je uzeo šahovsku ploču kao grb svoga naroda.
5. Najstariji hrvatski trag o šahu nalazi se u imovinskom popisu zadarskog trgovca suknom Mihovila iz 1385. godine. U djelu “O istočnjačkim igrama” iz 1694. godine, engleski orijentalist Thomas Hyde piše o dopisnom šahiranju mletačkih i hrvarskih trgovaca. Poznato je i da jehrvatski barun Franjo Trenk, prilikom napada na pruski tabor 1745. godine, zauzeo kraljev šator te kao ratni plijen odnio šah od slonove kosti i stijeg pruskoga kralja Fridrika II. Velikog.
6. Francuski kralj Luj XIII. (1601. – 1643.) bio je pasionirani, a navodno i vrlo talentirani šahist. Omiljene igre nije se mogao odreći ni pri vožnji kočijom, a tada je koristio šahovsku ploču u obliku jastuka, u koji su se figure zabadale iglama.
7. Igra se ubrzala nakon 1497. godine, kad je Juan Ramírez de Lucena izdao knjigu u kojoj se dama i lovac vuku kao danas. Potez uzimanja pješaka en passant prihvaćen je koncem devetnaestog stoljeća, a tada se prvi put spominje i rohada. Dodatno ubrzanje označio je sat za ograničavanje trajanja razmišljanja u partiji, uveden 1883. godine.
8. Svjetska šahovska federacija, FIDE (“Fédération internationale des échecs”), osnovana je 1924. godine u Parizu. Potaknula je održavanje prve šahovske olimpijade (1927. u Londonu), a od 1950. dodjeljuje titule velemajstor i međunarodni majstor.
9. Mnogi to ne znaju, no glumački velikan Humphrey Bogart (1899. – 1957.) bio je izvrstan šahist, gotovo majstorske razine. Scene šaha u “Casablanci” (1942.) nisu bile dio originalnog scenarija, već su ubačene upravo na glumčevo inzistiranje.
10. Na IX. šahovskoj olimpijadi, održanoj 1950. godine u Dubrovniku, igralo se figurama koje je skicirao Andrija Maurović, a izradio drvotokar Vjekoslav Jakopović. Zbog svoje praktičnosti, odnosno optimalnog odnosa veličine figura i veličine polja, proglašene su najboljima na svijetu. U čuvena dva meča protiv Borisa Spaskog, 1972. i 1992. godine, američka legenda Bobby Fischer (1943. – 2008) igrao je upravo njima. Potonji je održan na crnogorskom poluotoku Svetom Stefanu, a za Fischerom je, zbog kršenja sankcija koje su tada bile uvedene Saveznoj Republici Jugoslaviji, bila raspisana međunarodna tjeralica!
11. Premda suvremeni šahovski računalni programi mogu nadigrati i najjače svjetske šahiste, nije uvijek tako. Dana 17. veljače 1996. godine, u Philadelphiji, ruski velemajstor Gari Kasparov pobijedio je superračunalo “Deep Blue”. Ovaj moćni uređaj proizvela je tvrtka IBM, a mogao je računati oko stotinu milijuna poteza u sekundi. Od šest partija, koliko je odigrano, Kasparov je pobijedio u tri, izgubio je samo jednu, a dvije su bile neriješene. Unaprijeđena verzija računala, koja je mogla računati 200 milijuna poteza u sekundi, Kasparovu se “osvetila” godinu dana kasnije, pobijedivši ga.
12. Samuel Herman Reshevsky (1911. – 1992.), američki šahist poljskog podrijetla, počeo je igrati s nepune četiri godine, da bi kao osmogodišnjak s lakoćom pobjeđivao svjetske velemajstore te igrao simultanke. Sedmerostruki šahovski prvak Sjedinjenih Američkih Država po struci je bio – računovođa!
13. Sergej Aleksandrovič Karjakin, ruski šahist ukrajinskog podrijetla, 2002. se upisao u povijest kao najmlađi velemajstor ovog sporta. Imao je tada, naime, tek dvanaest godina i sedam mjeseci.
Piše: Lucija Kapural
