Crna ptica Černobila: Legenda ili nešto više od nje?

Povijest je puna zastrašujućih stvari i pojedini njezini svjedoci navode da su bili na neki način upozoreni na strahote, koje su im se kasnije dogodile. To su mogle biti strašne noćne more, svojevrsne vizije na javi, kao i sam osjećaj da je nešto loše na vidiku. Znate onaj osjećaj slutnje skore nesreće ili pak ne znate? O čemu je točno riječ, pročitajte u članku kojega smo pripremili danas za vas.

Prva “svjedočanstva”

Godine 1968. dogodila se najgora nuklearna nesreća u dosadašnjoj povijesti. Nagovještaji onoga što će se dogoditi u Černobilu počeli su, navodno, još početkom 1986. Od tada su zaposlenici nuklearke počeli pisati izvještaje u kojima su spominjali pticoliko biće, koje se kreće ovim područjem. Bilo je to prema svjedocima humanoidno biće s ogromnim rasponom krila bez glave dok su mu se crvene oči nalazile na dijelu tijela, koji je pripadao trupu. To će stvorenje kasnije ući u legendu i postati poznato kao Crna ptica iz Černobila.

Viđenja kulminirala na dan nesreće


Oni koji su prijavili viđenja Crne ptice počeli su imati uskoro i nove probleme, u vidu strašnih noćnih mora, ali i prijetećih telefonskih poziva, čiji sadržaj nije naveden. Ti su se izvještaji, kažu, gomilali do 26. travnja 1986., kada se u ranim jutarnjim satima dogodila nesreća u kojoj je eksplodirao reaktor broj četiri. Nakon toga izbili su požari, a radioaktivnost se počela širiti ne samo Sovjetskim Savezom već i brojnim drugim državama Istočne i Zapadne Europe. Sovjetski civilni i vojni zrakoplovi poslani su na mjesto događaja kako bi pomogli gašenju požara, pri čemu su na požarište izbacili više tona materijala poput gline, pijeska i drugih stvari za gašenje i obuzdavanje požara. Tog dana mnogi su na zemlji i u zraku vidjeli zastrašujuće biće. Svi oni koji su vidjeli pticu, uoči i za vrijeme nesreće, su uglavnom umrli u roku od nekoliko mjeseci nakon katastrofe.

Sličnost s američkim “Moljcem”

Ono što privlači pozornost je to što ova, navodna, viđenja nalikuju američkom Mothmanu, koji se pojavio u Zapadnoj Virginiji, u 60-im godinama 20. stoljeća. Tamo su ljudi prije katastrofalnog rušenja mosta Silver Bridgea, susretali čovjeka-moljca, barem su ga tako nazivali, koji je u biti bio sličan ptici viđenoj od strane zaposlenika elektrane i spasioca, uoči i za vrijeme katastrofe. Ova američka nesreća se dogodila 15. prosinca 1967. u Point Pleasantu, a u rušenju mosta stradalo je više od četrdeset ljudi. U oba slučaja čini se da je ovo stvorenje promatralo događanja, kao i na neki način upozoravalo ljude na postojeću opasnost. Mještani Point Pleasanta, njih navodno više od 100, kaže da ih je stvorenje, s velikim rasponom krila i crvenim očima, dugo teroriziralo.

Filmska industrija čini čuda

S obzirom na sličnost Crne ptice i Mothmana u opisima, ne možete, a da se ne zapitate postoje li doista stvorenja koja se pojavljuju na mjestima gdje će se dogoditi neka katastrofa. Vrijeme o kojem govorimo je prilično udaljeno u tehnološkom smislu od našeg, i u tom periodu ljudi nisu mogli ovako brzo i intenzivno dolaziti do informacija, kao mi danas. Pitanje je da li su stanovnici Pripjata čuli za Mothmane jer je film na ovu temu snimljen znatno nakon nesreće u Černobilu. Tako da je danas Mothman znatno poznatiji nego što je bio do tada, posebno zahvaljujući filmskoj industriji.

Nepouzdani podaci

Neki u ovom biću vide nagovještaj skore nesreće, a drugi pak smatraju da je prije riječ o vremenskom putniku, koji se konstantno vraća na mjesto velikih nesreća, a koje promatra i pomno vjerojatno proučava. Oni koji su se ozbiljnije pokušavali baviti ovim fenomenom kaže da je gotovo nemoguće doći do građe u sovjetskim arhivima pa se sve svodi na doista onu rekla-kazala. Koliko su priče pouzdane odnosno nepouzdane svjedoči i podatak da se na većini stranica o ovom događaju navodi ime Andreia Kharsukhova, navodnog sovjetskog nuklearnog fizičara koji je emigrirao u SAD-e te je 1997. s ekipom američkih fizičara došao pružiti stručnu pomoć Ukrajini u daljnjem osiguranju nuklearnog postrojenja, a koji se tamo tobože susreo s misterioznim fenomenom. Ako odlučite provjeriti te informacije i uguglate ime ovog znanstvenika vidjet ćete da se spominje samo Andrei Sakharov, kao nuklearni fizičar koji je umro još 1989., pa nije nikako mogao biti akter pomoći pružene 1997. godine. Naime, ukoliko je netko dobio status akademika, kako se u ovim tekstovima o Crnoj ptici Černobila navodi, o njemu na internetu bi morali biti zabilježeni nekakvi podaci, a njih jednostavno nema, pa je cijela priča još sumnjivija i čini se kao reklamna izmišljotina koja ide u prilog tzv. crnog turzima.

Ipak, kako ništa nije sigurno, savjet je idući: ako negdje ipak susretnete veliku strašnu pticu-čovjeka možda je jednostavno najbolje da se vratite kući.

Piše: Sonja Kirchhoffer

Komentari