Pomisao da jedan čovjek otme, siluje, muči i ubije niz mladih žena dovoljno je zastrašujuća. Da se četvorica muškaraca udruže kako bi izvela takve zločine, gotovo je nepojmljivo. Pa ipak, upravo to su učinili Robin Gecht, Edward Spreitzer te braća Andrew i Thomas Kokoraleis. Poznati kao “čilaški rasparači”, između 23. svibnja 1981. i 8. listopada 1982. života su lišili najmanje sedam djevojaka.
Kad su detektivi zaprimili dojavu o lešu pronađenom u šumarku blizini hotela “Moonlit”, nisu bili osobito iznenađeni. Smješten u Villa Parku, predgrađu Chicaga, taj je objekt bio na lošem glasu: ondje ste odlazili ako ste željeli nabaviti jeftinu drogu ili provesti sat-dva u dtuštvu prostitutke. Svađe, tučnjave, pa i poneko umorstvo bili su uobičajene pojave. Ovo je, međutim, bilo drugačije.
Da je riječ o nasilnoj smrti, bilo je jasno na prvi pogled: ruke pokojnice bile su sputane lisičinama, a preko njenih usta, već dobrano raspadnutih, nalazio se blatnjav povez. Gaćice su joj bile spuštene do nožnih članaka, a činjenica da je u čarapi imala stotinjak dolara ukazivala je na dvije stvari: žrtva se bavila najstarijim zanatom na svijetu, a motiv zločina nije bila pljačka. Obdukcija je pokazala da je nesretnica ubijena oštrim predmetom te da je njena lijeva dojka odstranjena čeličnom žicom. Kad su otisci žrtve uneseni u bazu podataka, pokazalo se da je riječ o Lindi Sutton, 20-godišnjakinji više puta privođenoj zbog prostitucije. Kako nikakvih drugih dokaza nije bilo, istraga je zašla u slijepu ulicu.
Godinu dana kasnije, na smetlištu je pronađen leš mlade žene. Patolog je ustvrdio da je žrtva bila silovana, mučena i ubijena, a ono što je posebno privuklo pažnju istražitelja bila je činjenica da je njena lijeva dojka amputirana. Modus operandi bio je gotovo jednak kao u slučaju Sutton. Pretpostavili su da imaju posla sa serijskim ubojicom.
Zaključak se ubrzo pokazao točnim. Lorraine Borowski, mlada agentica za prodaju nekretnina, oteta je pri povratku s posla, a njeno tijelo pronađeno je nekoliko dana kasnije. Grudi su joj bile odstranjene a čitavo tijelo prepuno dubokih posjekotina. Tri tjedna kasnije, jednaka sudbina snaći će 25-godišnju Shui Mak.
Sličnu torturu prošla je i sljedeća žrtva, prostitutka Angel York. S jednom razlikom: žilava žena je preživjela! Istražiteljima je ispričala da su je četvorica muškaraca otela, silovala i prisilila da nožem odreže vlastitu dojku. Nakon toga su je više puta uboli nožem, a potom je izbacili iz kombija, misleći da je mrtva. Kako je djevojka bila u stanju šoka, nije mogla pružiti detaljniji opis napadača. Detektivi su doznali jedino da se radi o bijelcima mlađim od četrdeset godina.
Nove informacije nisu pomogle policiji da spriječi sljedeće umorstvo. Dva mjeseca kasnije, unakaženo tijelo maloljetne prostitutke Sandre Delaware pronađeno je u rijeci. Nedugo potom, u šumi su otkriveni leševi studentice Rose Davis i markeinške stručnjakinje Carol Papas, supruge napadača “Chicago Cubsa”. Detalji o sadističkoj prirodi zločina, dotad dobro skrivani, procurili su u javnost. “Čikaški rasparači ponovno udaraju” vrištali su novinski naslovi.
Mjesec dana kasnije, ubojita družina počinila je posljednji zločin, onaj koji je doveo do njihova pada. Prostitutku Beverly Washington oteli su, silovali, unakazili i bacili u jarak. Nekim čudom, uspjela je preživjeti i ostati dovoljno pribrana da policajcima detaljno opiše napadače, kao i vozilo u koje su je utrpali. Crveni kombi sa zamračenim staklima i neobičnim pernatim ukrasom obješenim o retrovizor pronađen je dva dana kasnije. Pripadao je 28-godišnjem stolaru Robinu Gechtu, momku koji je svojedobno bio optužen za seksualno zlostavljanje rođene sestre, a u slobodno se vrijeme bavio – crnom magijom!
Kad su ga priveli, Gecht je bio iznimno susretljiv. Poricao je bilo kakvu povezanost sa zločinima, štoviše, naglasio je kako se nada da će pravi počinitelji uskoro biti uhvaćeni. “Njegovo držanje navelo nas je na zaključak da je ili nedužan ili toliko poremećen da ne osjeća ni mrvicu kajanja zbog zločina koje je počinio”, ispričao je detektiv koji je ispitivao osumnjičenika. Premda su ga, zbog nedostatka fizičkih dokaza, bili prisiljeni pustiti na slobodu, policajci su nastavili stezati obruč oko Gechta. Ubrzo su došli do imena prijatelja s kojima je organizirao sotonističke rituale, braće Kokoraleis i Edwarda Spreitzera.
Dok se samouvjereni, inteligentni i drski Gecht držao priče o svojoj nevinosti, ostalima se nakon nekoliko sati ispitivanja razvezao jezik. Premda su njihovi iskazi bili zbrkani, na momente i proturječni, jeziva istina počela je poprimati oblik. Bilo je jasno da Gecht posjeduje moć nad kompanjonima: o njemu su pričali s dubokim strahom, pipisujući mu nadnaravne sposobnosti. Najmlađi član ubojite družine, blago retardirani Edward Spreitzer, ispričao je, primjerice, da Gecht može natjerati čovjeka na zločin ako ga pogleda u oči. U to je vjerovao i Thomas Kokoraleis. Potonji je otkrio zašto su žrtvama rezali grudi: u njih bi prvo masturbirali, a onda ih kao sakrament crne mise jeli nad još izdišućim žrtvama!
Andrew Kokoraleis proglašen je krivim za tri umorstva i smaknut. Njegov brat i Spreitzer su, zbog suradnje s istražiteljima, osuđeni na doživotnu robiju. U nedostatku čvrstih dokaza, Gecht je osuđen samo za silovanje i pokušaj ubojstva Beverly Washington. Kolovođa monstruma dobio je kaznu od 120 godina zatvora. I danas tvrdi da je nevin.
Piše: Lucija Kapural
