Čovjek zvan Zmija: Ubijao je radi koristoljublja te, poput Charlesa Mansona, regrutirao fanatično odane sljedbenike!

Sredinom sedamdesetih godina prošlog stoljeća, krhki muškarac po imenu Charles Sobhraj ubio je dvanaestero ljudi. Pa ipak, nije bio tipičan serijski ubojica. Naime, najčešći motivi kod takve vrste zločina su sadistički impulsi ili seksualno zadovoljenje, što ovdje nije bio slučaj. Štoviše, Sobhraj nije nalazio poseban užitak u ubijanju: činio je to na hladan, proračunat, gotovo neosoban način. Šarmantan, karizmatičan i inteligentan, majstorski je manipulirao ljudima. Njegove žrtve bili su izletnici koji su putovali po jugoistočnoj Aziji u potrazi za kvalitetnim hašišem ili duhovnim prosvjeljenjem. Umjesto toga, sudbina im je namijenila susret s beskrupuloznim čovjekom pod nadimkom Zmija.

Pravim imenom Hatchand Bhaonani Gurumukh Sobhraj, rođen je 1944. u Saigonu (današnji Ho-Šo-Min), kao sin indijskog krojača Bharata i njegove vijetnamske djevojke Song. Krojenje obiteljske sreće nije bilo među Bharatovim planovima, pa je dao petama vjetra mjesec dana po dječakovu rođenju. Bez primanja i ambicija, Song je tražila samo jedno: situiranog muža koji će prihvatiti njeno dijete. Našla ga je u Alphonseu Darreauu, francuskom poručniku koji je bio stacioniran u Vijetnamu. Nakon što su se vjenčali, obitelj seli u Marseille, a dječak biva kršten po katoličkom obredu i dobiva ime Charles.

Premda je očuh bio pažljiv prema njemu, Charles se osjećao odbačenim. Maštao je o susretu s biološkim ocem, koji je u njegovoj djetinjoj mašti poprimio mitske razmjere. Ovakvi osjećaji intenzivirali su se nakon što je dobio polubrata  Andréa. U više navrata se pokušao ukrcati na brod za Indiju kao slijepi putnik, ali bi ga svaki put otkrili i vratili kući.

Što je bivao stariji, njegovo ponašanje postajalo je sve problematičnije. Premda nizak i mršav, nametnuo se kao kolovođa u društvu. Bistar i snalažljiv, vrtio je oko prsta prijatelje, kao i mlađeg polubrata. Kad mu je bilo samo deset godina, nagovorio je povodljivog Andréa da opljačka lokalnog trgovca. Nakon što su dječaci uhvaćeni, majka je htjela znati što je navelo Charlesa na taj čin. “Htio sam dokazati da uvijek mogu naći idiota koji će učiniti ono što želim”, mrtav-hladan je odvratio.


Do svoje osamnaeste, razvio se u punokrvnog delinkventa. Ne uspijevajući ga kontrolirati, očuh i majka digli su ruke od njega. Lišen financijske potpore, seli u Pariz, gdje se posvećuje kriminalnoj karijeri. Nakon niza provala, uhićen je i osuđen na tri godine robije. Zatvor Poissy bio je na glasu kao užasno mjesto. Izgrađen u 16. stoljeću, bio je okružen sumornim sivim bedemima, a ćelije su bile toliko male da se čovjek u njima nije mogao kretati. Tijekom dana, zatvorenici su provodili vrijeme nagurani u dvorištu, gdje su potisnute tenzije stalno izbijale na površinu u vidu nasilnih okršaja. U takvom okruženju, život za sitnog Azijata trebao je biti pakao. Nije, međutim, bilo tako. Charlesova sposobnost manipulacije pokazala se iznimno korisnom: čak i najtvrdokorniji kriminalci smatrali su ga pouzdanikom i vođom.

Uspio je smotati i ljude s onu stranu rešetaka. Felix d’Escogne, altruistični bogataš koji je posjećivao zatvorenike kako mi im pružio utjehu ili pravne savjete, pao je na Sobhrajev šarm. Formiralo se neočekivano prijateljstvo, toliko snažno da je Sobhraj po oslobođenju pozvan kao gost u d’Escogneovu vilu. Bivši robijaš vješto je balansirao između dva svijeta: raskošnog miljea visokog društva i pariškog podzemlja. Oženio se elegantnom Chantal, djevojkom iz ugledne obitelji a, kako bi nastavio s glamuroznim životom, pljačkao je kuće bogatih prijatelja i izrađivao krivotvorene čekove. Kad mu je policija počela dahtati za vratom, sa suprugom je napustio Francusku. Koncem šezdesetih godina prošlog stoljeća, varao je ljude po Istočnoj Europi i Srednjem istoku, da bi se na neko vrijeme skrasio u Bombayu (današnji Mumbai) u Indiji, gdje mu Chantal rađa kćer.

Sobhraj i supruga brzo su se integrirali u društvo imućnih francuskih ekspatriota. Početkom sedamdesetih, glava obitelji organizirala je veliki biznis s ukradenim automobilima: dovozio bi ih iz Pakistana, uz pomoć potkupljivih carinika, a potom prodavao bogatim prijateljima. Čime se njen muž doista bavi, Chantal je doznala tek nakon neuspjele pljačke draguljarnie, kad je uhićen. Zajedno s kćeri, vratila se u Francusku, zauvijek napustivši zločinca. Ovaj se nije dugo zadržao u zatvoru: odglumivši napadaj slijepog crijeva, prevezen je u bolnicu, a ondje je drogirao stražara kloroformom i pobjegao. Putujući po Srednjem istoku s lažnom putovnicom, pljačkao je naivne europske hipije u čemu mu se, na poziv, pridružio i polubrat André.  Njihovo partnerstvo završilo je u grčkom zatvoru: Charles je pobjegao nakon dva dana, ostavivši brata da “guli” višegodišnju robiju.

Skrasivši se u Pattayi, taljandskom ljetnom odmaralištu, karizmatični Sobhraj oko sebe je počeo okupljati odane pristaše, uglavnom propale studente, sitne lopove i avanturiste koji su tragali za jeftinom drogom. Njegova “obitelj” uvelike je podsjećala na onu Charlesa Mansona: manipulativni vođa s lakoćom je nagovarao izgubljene duše da izvršavaju svaki njegov nalog. U početku se radilo o pljačkama i krivotvorenju dokumenata. Vrlo brzo, na red su došla umorstva.

Američka studentica Teresa Knowlton na Tajland je doputovala u želji da “pronađe sebe” kroz meditaciju i lake droge. Umjesto toga, pronašla je strašnu smrt. Sobhraj, markantni muškarac koji je s nadahnućem pričao o karmičkim zakonima, zapravo je želio njen novac. Nakon što mu je povjerila dragocjenosti na čuvanje, zavrnuo joj je vratom. Djevojčino tijelo pronađeno je u toplim vodama Tajlandskog zaljeva, odjeveno samo u kupaći kostim. Isprva je izgledalo kao nesreća, no obdukcija je pokazala da je žrtvi slomljen vrat.

Sljedeća žrtva, sefardski Židov Vitali Hakim, doživio je još goru sudbinu. Privučen glamuroznim životom koji je vodio Sobhraj, na neko se vrijeme bio pridružio njegovoj sviti. Kako su dani odmicali, postajao je sve sumnjičaviji po pitanju njihova financiranja. Nakon žučne svađe s domaćinom, otputio se prema vratima. U trenutku kad je dohvatio kvaku, težak predmet sručio se na njegovu glavu. Sobhraj je naredio sljedbenicima da spale žrtvu, kako bi se onemogućila identifikacija. Mladićevo pougljenjeno tijelo pronađeno je na prašnjavoj cesti za Pattayu. Patolog koji je ispitao ostatke došao je do jezivog otkrića: u trenutku kad ga je vatra počela gutati, siroti muškarac još je bio živ!

Kako se Hakim nije vratio kući kad je trebao, njegova zaručnica Charmayne Carrou otputila se na Tajland da otkrije što mu se dogodilo. Nažalost, u hotelu u kojem je kratko boravio ostavio je poruku u kojoj se spominjalo Sobhrajevo ime. Prepuna nade, Charmayne se pojavila na ubojičinim vratima. Postavljala je previše pitanja za njegov ukus, pa je završila kao Teresa Knowlton.

Henk Bintanja i njegova djevojka Cornelia Hemker, nizozemski studenti iz imućnih obitelji, na Tajland su doputovali u potrazi za uzbuđenjima. Nažalost, o svojoj avanturi neće moći pričati prijateljima: nakon što ih je opljačkao, Sobhraj ih je zadavio a potom zapalio njihova tijela. Uspio je ubiti još sedmero ljudi – dvoje u Nepalu i petero u Indiji – prije nego što je uhićen u New Delhiju. Suđenje je čekao u tamošnjem zloglasnom zatvoru Tihar, mjestu na kojem su štakori plazili po utamničenicima, a prehrana se sastojala od pljesnive korice kruha. Ondje, u najdubljem krugu pakla, živio je kao car. Potkupivši stražare dijamantima, uživao je u privilegijima poput osobne knjižnice, televizora, kavijara, pjenušca i opijata.

Budući da je tužiteljstvo uspjelo prikupiti dokaze samo za jedan zločin, osuđen je na dvanaest godina robije. Po izlasku iz zatvora, deportiran je u Francusku. Ondje je, kojeg li cinizma, za golem novac prodao prava na svoju životnu priču! Ruka pravde ipak ga je u konačnici dostigla. Zbog čega se odlučio vratiti u Nepal, nikad nije razjašnjeno. Tamošnje vlasti podigle su optužnicu za dva umorstva, a Sobhraj je osuđen na doživotni zatvor.

Piše: Lucija Kapural

Komentari