Čovjek odgovoran za 38 surovih umorstava godinama je upravljao humanitarnom organizacijom!

Da lice zla naoko može biti umilno, pokazuje primjer Mosesa Sitholea, zloglasnog ubojice koji je terorizirao Južnoafričku Republiku u godinama nakon rasne segregacije. Čovjek koji je osuđen za 38 surovih umorstava (spekulira se da je stvaran broj njegovih žrtava znatno veći!) nije bio nikakav rogati demon, nego zgodan, šarmantan i popularan mladić koji se predano bavio humanitarnim radom. Njegova zlodjela, nazvana “ABC umorstvima” (prema inicijalima zajednica u kojima su počinjena, Atteridgevilleu, Boksburgu i Clevelandu), bila su organizirana, metodična i pomno osmišljena. Što je upalilo iskru njegova očito dobro prikrivenog ludila?

Neki psiholozi smatraju kako je iskustvo odrastanja u segregacijskom sustavu dijelom odgovorno za ono što će kasnije postati Moses Sithole. Tadašnji zakoni onemogućavali su obiteljima da žive zajedno, jer su muškarci morali putovati kako bi pronašli posao, a žene i djeca slani su u bijedne udaljene krajeve zemlje. Takav je slučaj bio i s obitelji Sithole. Rođen 1964. u selu Vosloorus južno od Boksburga, dječak je oca Simona vidio samo nekoliko puta u životu. Slabog zdravlja, ubijajući se od posla kako bi mnogočlanoj obitelji priuštio ono osnovno za život, Simon se teško razbolio, da bi umro u polju kad je Mosesu bilo nepunih pet godina. Bez sredstava i istinske brige za dobrobit potomaka, majka Sophie djecu je šutnula u neko sirotište. U jednoj od tih otužih ustanova, dječak je bio zlostavljan, pa je pobjegao i vratio se majci. Ona mu je hladno rekla kako ne želi imati s njim posla te neka se snalazi kako zna i umije. Pretpostavlja se da je taj osjećaj odbačenosti bio klica iz koje se razvila Sitholeova patološka mržnja prema ženama.

Još je jedan događaj presudan u oblikovanju njegova ubojitog profila. Moses se smjestio kod starijeg brata Patricka i zaposlio na nekoj farmi, gdje se dokazao kao marljiv radnik. Njegovi kolege bili su u nemalom šoku kad je po mladića jednog dana došla policija. Uhićen je zbog silovanja, zbog čega je sedam godina proveo u zatvoru. Iako će kasnije priznati mnogo teže zločine, Sithole će uporno tvrditi da za napad na tu 18-godišnjakinju nije bio odgovoran. Štoviše, ispričat će kako su ga žene koje je ubio podsjećale na onu koja ga je ni krivog ni dužnog strpala iza rešetaka, gdje su ga silovala trojica muškaraca!

Po izlasku iz zatvora, obavljao je niz poslova. S vremenom je stekao stanoviti imutak, kao i poštovanje kolega i nadređenih. Nevjerojatno, u vrijeme kad je počeo ubijati, Sithole je vodio humanitarnu organizaciju “Mladež protiv nasilja”! Štoviše, koristio je svoj ugled kao sredstvo za privlačenje žrtava. Sve su to bile mlade žene koje bi nagovorio da se nađu s njim zbog razgovora za posao u organizaciji. Kad bi pridobio njihovo povjerenje, odveo bi ih na osamljeno mjesto gdje bi ih divljački pretukao, silovao a potom ubio.

Noćna mora koja će između srpnja 1994. i studenog 1995. godine potresti Južnu Afriku započela je jednoga ranog jutra, kad je na napuštenom polju u Atteridgivelleu pronađeno nago tijelo žene. Leš je bio u visokom stanju raspadanja, bez ikakvih dokumenata ili osobnih predmeta u blizini, pa identifikacija nije bila moguća. Dva mjeseca kasnije, radnik koji je otkopavao zemlju umalo se onesvijestio kad je ugledao ženske grudi koje su provirivale iz plitkog groba. Smjesta je pozvao policiju, a tim iskusnih istražitelja izišao je na teren. Istraga je pokazala da se radi o truplu 25-godišnje Sare Matlakale, djevojke koje je nestala tjedan dana ranije. Do pronalaska novog trupla, onog  24-godišnje Lette Ndlangamandle, proći će samo nekoliko dana. Poput prethodnih žrtava, djevojka je bila silovana a potom zadavljena.

Lettini prijatelji ispričali su da se žrtva trebala naći s potencijalnim poslodavcem (o njegovom identitetu nažalost nisu znali ništa) te da je, budući da nije imala kome ostaviti dvogodišnjeg sina, povela dječaka sa sobom. Strahujući od najgoreg, detektivi su ponovno pretražili područje. Njihove strepnje su se obistinile: u obližnjem grmu nađeno je maleno truplo. Kako na tijelu nije bilo većih trauma, pretpostavlja se da je umro na užasan način – od žeđi, nemoćno puzeći oko majčina beživotnog tijela.

Broj žrtava u Atteridgevilleu rastao je gotovo iz dana u dan, ali se policija nije ni za milimetar približila počinitelju. A onda se, barem je tako izgledalo, ubojica primirio. U stvarnosti, Moses Sithole svoj je krvavi pohod nastavio u Boksburgu. Ondje su, u polju u blizini napuštenog rudnika, dvojica mladića osjetila stravičan smrad. Misleći da se radi o kakvoj strvini, približili su se njegovom izvoru, da bi se prenerazili ugledavši truplo žene prepuno ličinki. Nažalost, to nije bio jedini leš u blizini. Policija je pomno pročešljala to područje, pronašavši čak pet ženskih trupala u različitim stadijima raspadanja. Ubojičin potpis bio je identičan onome iz Atteridgevillea: žene su bile silovane a potom zadavljene komadima vlastita donjeg rublja. U tom trenutku ubojstva su privukla pozornost čitave države. Predsjednik Nelson Mandela osobno je otputovao u Boksburg kako bi tražio pomoć. Međutim, to nije dovelo do pomaka koji je policija očekivala. Jedini  rezultat medijske pompe bio je taj da je ubojica postao još arogantniji.

Nedugo nakon što je počeo operirati južnije, u Clevelandu, Sithole je anonimno nazvao uredništvo tjednika “Star” u Cape Townu i rekao kako su ubojstva njegova osveta za to što je svojedobno bio nepravedno zatvoren. Tvrdio je da je ubio sedamdesetak žena, dvaput više nego što se znalo. Kako bi dokazao da se ne radi o šali, dao je precizne upute gdje će naći jedno od tijela. Micki Pistorius, forenzička psihologinja koja je radila na slučaju, kontaktirala je Roberta Resslera, umirovljenog agenta FBI-ja koji se specijalizirao za izradu profila serijskih ubojica. Na temelju dobivenih informacija, Ressler je zaključio da je počinitelj tzv. “ABC ubojstava” crnac star između 20 i 30 godina, iznimno inteligentan i organiziran, ugledan član zajednice koji s lakoćom pristupa ženama ali ih iskonski mrzi. Sažetak njegovih uvida objavljen je u novinama, nakon čega su policiju preplavile dojave.

Jedan od pozivatelja, poznanik ubijene Amelije Rapodile, prisjetio se da mu je ona pričala o “ljubaznom mladiću” koji joj je ponudio posao tajnice u svojoj humanitarnoj udruzi. Istraga se vrlo brzo usmjerila prema bivšem zatvoreniku i borcu za interese mladih Mosesu Sitholeu. Kad su ga došli privesti, ovaj je nasrnuo na policajce sjekirom, ranivši jednog od njih. Pucali su mu u noge, uhitili ga a potom odvezli u bolnicu na previjanje rana. Doznalo se da je HIV pozitivan.

Forenzičkih dokaza koji bi pritvorenika nedvojbeno povezali sa zločinima nije bilo mnogo: Sitholeovu sudbinu zapečatit će njegova duga jezičina. Kad su doznali da se ubojica kolegama u ćeliji hvali brojem svojih žrtava, policajci su postavili skrivene kamere te ovjekovječili njegove riječi. Upravo te kazete tužiteljima su dale dovoljno dokaza da se slučaj dovede pred sud. Zbog 38 ubojstava, 40 silovanja i 6 pljački, Moses Sithole osuđen je na doživotnu robiju bez mogućnosti pomilovanja.

Piše: Lucija Kapural

Komentari