Čokolada je proizvod za kojim je svojevremeno ludovalo visoko europsko društvo poput Marije Antoanete i Napoleona

Kada razmišljamo o čokoladi obično je doživljavamo kao poslasticu u kojoj većina od nas, barem ženskog svijeta, uživa, no da smo rođeni prije 20. st. priča o našem jedenju čokolade bi izgledala sasvim drugačije. Zapravo čokolada je pristigla u Europu znatno ranije, ali je do prošlog stoljeća bila privilegija isključivo bogatih pa je većina od nas ne bi vjerojatno nikada ni kušala.

Kakaovac su uzgajali još Maje i Azteci

Kakaovac se u Srednjoj i Južnoj Americi počeo konzumirati oko 1250. godine pr. Kr. Prvi koji su uzgajali kakaovac bili su Maje i Azteci. Zrna kakaovca su bila dragocjeni sastojak pripravka kojeg su ovi drevni narodi spremali za vjerske ceremonije i različite proslave, a nazivali su takvo piće xocóatl što u prijevodu znači gorka voda. Bio je to tamni, gorak i začinjen čokoladni napitak. Po ukusu i sastavu bilo je to piće sasvim različito od onoga što danas podrazumijevamo pod pojmom kakao ili topla čokolada. U drevnim kulturama Maja i Azteka zrna kakaovca nisu bila samo dragocjen sastojak za spravljanje ovog napitka već je ono imalo vrijednost valute. Europskim osvajačima kakaovac je bio privlačan zbog svoje ekonomske vrijednosti. Zrna kakaovca su koristili za kupnju robova i drugih stvari koje su smatrali dragocjenim.

Čokolada namijenjena u početku odraslima


Prve plantaže kakaovca, koji spada u povrće, osnivaju španjolski kolonijalisti u Meksiku oko 1550. Postojeći drevni recept europski doseljenici obogaćuju dodacima poput šećerne trske, anisa i cimeta. Liječnici su čokoladi, kao i svim drugim novotarijama na tržištu, pripisivali blagotvorno djelovanje na zdravlje pa se, između ostalog, vjerovalo da pomaže u liječenju tuberkuloze. Čokolada stiže brzo u Španjolsku, a privilegija je aristokracije i svećenstva na dvoru. Širokim slojevima postaje dostupna tek početkom 20. st. No, u početku je to bio proizvod namijenjen samo odraslima. Dame iz visokog društva su konzumirale čokoladu, kako bi si skratile dosadu tijekom dugotrajnih crkvenih službi i uopće bilo kakvih dosadnih dužnosti kojima su morale prisustvovati. Vjerojatno su na taj način bile i sretnije jer čokolada potiče lučenje endorfina koji se tretira kao hormon sreće i zadovoljstva. Svećenstvu se ova praksa dama visokog španjolskog društva nije nimalo svidjela, zbog čega su pokušavali zabraniti njezinu konzumaciju kao grešnu.

Širenje Europom

Španjolci su imali monopol nad čokoladom do 17. st. kada se ona proširila Europom. O njezinom širenju postoji nekoliko verzija. Moguće da ju je iz Španjolske prenio u Italiju talijanski putnik, ali vjerojatnije je da ju je proširilo svećenstvo diljem Europe. Nakon širenja kršćanskom Europom pripadnici visokog društva suočili su se s dilemom  konzumirati čokoladu u vrijeme korizme ili ne. Tu je dilemu riješio talijanski kardinal Francesko Maria Brancaccio donijevši odluku da se u razdoblju korizme čokolada može piti. Vruća čokolada postala je pravi hit u Francuskoj. Marija Antoaneta koja se udala za Luja XVI. bila je prava ljubiteljica čokolade, a kako je ona u to vrijeme smatrana afrodizijakom rado su je konzumirali pripadnici obaju spolova, naravno oni iz visokog društva. Tako je i Napoleon obožavao čokoladu, tražio je da mu vino i čokolada uvijek budu dostupni, čak i u vrijeme intenzivnog ratovanja.

Izumi koji su stvorili današnje poimanje čokolade

Casparus van Houten stariji (ili njegov sin Coenraad Johannes van Houten) izumio je prešu za prešanje zrna kakaovca 1828. Tako je stvorena čvrsta smjesa koja se usitnjavala u kakao u prahu. Kakao u prahu ne samo da je olakšao pripremu čokoladnih napitaka, već je omogućio lakše stvaranje čokolade tvrde koegzistencije. Englezi tvrde da je prvu čokoladnu pločicu proizvela britanska obitelj Fry, u okviru obrta koji je nosio naziv J. S. Fry & Sons 1847. U 20. st. čokolada postaje dostupna širim slojevima, a od 30-ih godina 20. st. čokoladu počinju konzumirati i djeca.

Povijest i sadašnjost prerade kakaovca sve je samo ne slatka

Danas sa kakaovac najviše uzgaja u Africi unatoč amazonskim korijenima. Najveći je suvremeni proizvođač kakaovca  u zapadnoj Africi Obala Bjelokosti, koja osigurava trideset posto kakaovca na svjetskom tržištu. Zašto je do toga došlo? Odgovor je jednostavan i vezan uz veću profitabilnost uzgoja kakaovca u Africi. Za uzgoj kakaovca i njegovu preradu koristila se robovska radna snaga iz Afrike zbog čega je bilo laške prenijeti kakaovac na tropsko afričko područje, što je omogućilo vlasnicima plantaža da izbjegnu skup prijevoz robova na područje Srednje i Južne Amerike.

I danas se na ovim plantažama koriste robovi, kao i dječji rad. Računa se da je oko dva milijuna djece uključeno u preradu kakaovca. Sedmi srpanj je svjetski dan čokolade, kojim se obilježava njezino donošenje u Europu. Kada budete ponovno jeli čokoladu, barem na ovaj dan, sjetite se i druge strane njezine povijesti, ali i sadašnjosti, koja je sve samo ne slatka.

Piše: Sonja Kirchhoffer

Komentari