Charles Edmund Cullen rođen je 1960. u West Orangeu u američkoj saveznoj državi New Jerseyu. Život mu od početka nije bio naklonjen, relativno rano je izgubio roditelje i nije se mogao prilagoditi okruženju u kojem je živio te je često bio žrtvom nasilnika. Više puta si je zbog toga pokušao oduzeti život. Tijekom vremena od žrtve je postao i sam nasilnik, ali “u rukavicama”.
Stalno mijenjanje poslova
Cullen je jedno vrijeme bio pripadnik američke mornarice iz koje je nakon niza incidenata otpušten. Poslije je završio medicinsku školu te se zaposlio kao medicinski brat. Nakon ženidbe i rođenja kćeri činilo se da će njegov život dobiti novi dobar smjer, no to nije bilo tako. Prvi puta se u medicinskoj struci zaposlio 1986. godine i svoj je posao obavljao punih šesnaest godina. No, stalno je mijenjao ustanove u kojima je radio jer je dobivao ili davao otkaze, a kako je njegova struka bila deficitarna nitko se nije previše bavio podacima o tome koga točno zapošljava, tako da bi uvijek lako našao novi posao. Tome je pripomogla činjenica da bolnice ne žele da se o njima širi loš glas, pa su ono što nije za javnost rado ostavljale “ispod tepiha”. Cullena je u međuvremenu ostavila žena zbog neobičnog ponašanja, kao i zlostavljanja obiteljskog psa. Kasnije je tijekom suđenja rekao da je želio prestati sa svojim radom u medicinskoj struci još 1993., ali da ga je plaćanje alimentacije prisililo da nastavi sa svojim poslom. Nakon što je ostao bez obitelji provalio je u kuću jedne svoje kolegice s posla koju je počeo uhoditi, zbog čega je protiv njega podnesena kaznena prijava, a on je dobio godinu dana uvjetne kazne. U međuvremenu je pokušao izvršiti suicid.
Osuđen na jedanaest doživotnih kazni zatvora
Cullenu je više puta suđeno za ubojstvo, a on je pristao na suradnju tijekom cijelog procesa uz jamstvo da će biti pošteđen smrtne kazne. Priznao je ubojstva 30 do 40 osoba u razdoblju između 1988. i 2003. godine, pri čemu se ni sam nije mogao sjetiti svih slučajeva, no stručnjaci smatraju da je ta brojka možda veća i od tri stotine žrtava. Godine 2006. Cullen je osuđen na jedanaest uzastopnih zatvorskih kazni u američkoj saveznoj državi New Jersey i nema pravo na uvjetni otpust do 2403 godine. Četrdesetšestogodišnji Cullen izjavio je da su njegova ubojstva bila čin milosrđa kako bi okončao patnju neizlječivih bolesnika. Svoje je pacijente usmrćivao smrtonosnom dozom lijekova koje im je davao injekcionim putem. U cijelom tom periodu sebe je doživljavao kao svojevrsnog “Anđela smrti”.
Propusti u zdravstvenom sustavu
Zbog ovakvog zapošljavanja u kojem bolnice nisu vodile računa koga točno zapošljavaju, rodbina ubijenih pokrenula je grupne tužbe protiv ustanova za koje je radio Cullen. Njegov slučaj ukazao je na ozbiljne propuste u američkom sustavu zdravstva, koji su u pozadini imali tendenciju izbjegavanja negativnog publiciteta, a onda i plaćanja zahtjeva za odštetama.
Culleovo vješto izbjegavanje smrtne kazne pokazuje da su njegovi samoubilački pokušaji bili samo neka vrsta manipulacije i dramatizacije.
Piše: Sonja Kirchhoffer
