Carstvo paprati: Kako je izgledala flora i fauna prije 350 milijuna godina?

Carboniferous flora, illustration. Shown here are tree ferns (Megaphyton, left), climbing fern (Stiglocalamites schultz, around tree fern), Sigillaria root (Stigmaria), scale tree (Bothrodendron), Sigillaria, Calamites, Lepidodendron sternbergi.

Tijekom 297 milijuna godina, koliko je paleozoik trajao, razvijale su se brojne biljne vrste, no od šest razdoblja te geološke ere – kambrij, ordovicij, silur, devon, karbon i perm – ono koje bismo doista mogli nazvati “zelenim” bio je karbon. Prije otprilike 350 milijuna godina, došlo je, naime do prave eksplozije vegetacije na našem planetu. Objašnjenje je prilično jednistavno: kako se znatan dio kopna u to vrijeme nalazio u tropskom pojasu, ovome bujanju dobrinijela je blaga i vlažna klima. Dominantna biljna vrsta bile su papratnjače, koje su se od onih današnjih razlikovale svojim dimenzijama – bile su visoke poput drveća, s neobično snažnim korijenjem. Raširene su bile i primitivne preslice, a u karbonu se pojavljuju i prve golosjemenjače, koje su tvorile guste šume slične onima današnjih četinjača. Sam naziv razdoblja (riječ “carbo” na latinskom jeziku znači “ugljen”) povezan je s ovim napredovanjem flore. Ugljen, naime, nije ništa drugo nego fosilni ostatak biljaka, koje su uginule prije više milijuna godina. Vegetaciju karbona povremeno je preplavljivala voda iz rijeka i jezera. Debla drveća nakupljala su se u slojeve različite debljine, koje su malo-pomalo prekrivale naslage mulja. Na tom mulju izrasle su druge šume, koje su doživjele istu sudbinu nakon drugih kataklizama: oborena debla stvorila su tako drugi sloj organske tvari. U nedostatku zraka, biljke se nisu raspadale do kraja, već su se i dalje taložile, odnosno pretvarale u fosilni ugljen. Tijekom karbona, ni fauna nije mirovala. U moru su se raširile vapnenačke alge, koralji, brahiopodi, puževi, školjkaši i glavonošci, a ulogu od presudna ekološkog značaja dobili su kukci, koji su nastanjivali područja nepreglednih močvara. Potkraj razdoblja, pojavili su se člankonošci s krilcima. Za razliku od svojih potomaka, današnjih vilinskih konjica, bili su golemi: raspon krila im je dosezao do jednog metra!

Piše: Lucija Kapural

Komentari