Buchenwald: Prst uperen u zločinca

United States Holocaust Memorial Museum / Harold Royall

Velik broj zločinaca je nakon rata prebjegao na Zapad prema stabilnim ekonomijama koje su nudile bolje uvjete života daleko od opterećujuće prošlosti. Tu su na pristojnoj udaljenosti dobrim dijelom nastavili mirno živjeti, manje ili više smijuću se svojim žrtvama. No, nisu svi prošli kako su planirali, o čemu govori tekst kojega smo danas za vas pripremili.

Vještica iz Buchenwalda

Koncentracijski logor Buchenwald osnovan je još 1937. godine, i u njega su najvećim dijelom dolazili politički zatvorenici. Kasnije se struktura logora promijenila i u njega ulaze pripadnici različitih nacionalnosti osobito Poljaci i Rusi, kao i homoseksualci, beskućnici, Jehovini svjedoci i drugi. Ovaj logor nije bio klasificiran kao logor istrebljenja, već kao radni logor, u kojem se proizvodilo naoružanje. Tu u skladu s tim nije bilo plinskih komora, no ljudi su umirali od dvanaestosatnog ‘dirinčenja’ i premalo hrane i odmora. Logor je prilikom oslobođenja posjetio i Dwight D. Eisenhower koji je izjavio iduće: Nikada me ništa nije šokiralo kao prizori u tom logoru. ” Oslobođen je 11. travnja 1945. godine. U tom su trenutku svi važniji logorski zaposlenici “dali petama vjetru”. Buchenwaldom je upravljao prvo Karl Otto Koch, a nakon njegove smrti Hermann Pister. Kochova supruga je zbog svoje okrutnosti dobila naziv vještica iz Buchenwalda. Voljela je bičevati ljudi i skupljati tetoviranu kožu zatvorenika od koje je dala izrađivati razne ukrasne predmeta. Iskorištavala je, kažu, i kosti koje je primjerice koristila za izradu postolja za svjetiljke. Posljednji zapovjednik logora Hermann Pister nije uspio pobjeći “ruci pravde” te je osuđen na smrt vješanjem, ali je prije izvršenja kazne umro od srčanog udara 1948. godine.

Upereni prst

Od 240 000 ljudi koji su prošli kroz taj logor, njih 56 000 je ovdje izgubilo život. Prilikom oslobođenja Buchenwalda u Njemačkoj jedan je oslobođeni Rus identificirao svog krvnika, bivšeg stražara koji je brutalno tukao zatvorenike. Fotografija o kojoj je ovdje riječ “uhvatila” je trenutak prepoznavanja 14. travnja 1945. Ako se pomnije zagledamo u uniformu prepoznatog stražara vidjet ćemo medalji 3. klase koja pokazuje da se borio u Prvom svjetskom ratu, a koja se dodjeljivala onima koji su jednom ili dva puta ranjeni na dužnost. Uočljivo je da stražar pri tome oborio pogled jer je svjestan da je došlo do promjene uloga.


Zapravo izravno prepoznavanje krivaca bilo je značajno u danima nakon oslobođenja jer su prepoznati doista i završavali na optuženičkim klupama. Nažalost, velik se broj zločinaca izvukao i nastavio živjeti normalnim zapadnjačkim životima što je dobrim dijelom posljedica pasivnosti, inercije i sporosti demokracija razvijenog svijeta.

Piše: Sonja Kirchhoffer

Komentari