Bomba koja je Nagasaki pretvorila u prah i pepeo trebala je pasti na drugi japanski grad!

Projekt Manhattan, Oppenheimer, Trinity, Dječačić, Debeljko, Enola Gay, fisija, uranij i plutonij prve su asocijacije pri spomenu nuklearne bombe, najrazornijeg oružja koje je stvorio čovjek. A slika atomske “gljive” iznad Hirošime i Nagasakija i danas je vjerojatno najsravičniji simbol ljudske patnje i stradanja. Snaga “Fat Mana”, plutonijske bombe koja je bačena na Nagasaki, iznosila je 21 kilotonu. Eksplodirala je 469 metara nad gradom, proizvevši temperaturu od oko 3.900 Celzijevih stupnjeva, a udarni val zraka putovao je brzinom od preko tisuću kilometara na sat. Poginulo je između 40.000 i 75.000 ljudi, uključujući osmoricu savezničkih vojnika koji su bili u zarobljeništvu u Nagasakiju.

Zanimljivo, u gradu je postojao samostan u čijoj izgradnji je sudjelovao poljski franjevac Maksimilijan Kolbe. Njegova odluka o podizanju sakralnog objekta na obronku brda nije se sviđala Japancima, jer se navodno protivila šintoističkim pravilima o harmoniji građevine i prirode. Kolbe je, međutim, bio ustrajan, pa je samostan izgrađen na mjestu koje je odabrao. Kad je nad gradom eksplodirala bomba, samostan je ostao sačuvan – brdo ga je zaštitilo od udara!

Manje je poznata činjenica da Nagasaki nije bio primarna meta napada: razorna bomba zapravo je trebala pasti na Kokuru. Međutim, kad su američki bombarderi doletjeli nad taj grad, zbog 70-postotne naoblake nisu mogli jasno vidjeti cilj. Kako je naredba glasila da gađaju samo ako mogu vizualno potvrditi metu, odustali su od Kokure i nastavili prema alternativnom odredištu, Nagasakiju. Izraz “Kokurina sreća” i danas se u Japanu koristi za označavanje neobičnog spasenja iz opasnosti.

Piše: Lucija Kapural


Komentari