Bludnici, izdajice i ubojice: Top 5 biblijskih negativaca

Biblija, sveta knjiga židovstva i kršćanstva, zbirka je raznovrsnih spisa koji su nastajali od 13. stoljeća prije Krista do 2. stoljeća. Smatra se Božjom objavom, a dijeli se na Stari zavjet (obuhvaća 46 knjiga koje sadrže postanak svijeta, povijest Židova, proročke i mudrosne knjige) i Novi zavjet (sastoji se od 27 knjiga i obuhvaća četiri Evanđelja, Djela apostolska, poslanice apostola i Otkrivenje). Židovi priznaju samo knjige pisane izvorno hebrejskim i dijelom aramejskim, dok kršćani priznaju i one pisane grčkim jezikom. Vulgata, prijevod Biblije na latinski koji je prihvaćen u svim kršćanskim crkvama i prema kojem je određen kanon Svetog pisma, djelo je čovjeka iz naših krajeva – sveti Jeronim, čovjek koji je stvorio prvu Bibliju za mase i tako odredio moralne svjetonazore zapadne civilizacije za iduće dvije tisuće godina, odrastao je u rimskoj provinciji Dalmaciji. Kako svako dobro štivo počiva na zanimljivim likovima, iznimka nije ni Biblija, a mi smo za vas probrali pet najosebujnijih negativaca iz Svetog pisma!

Kajin – prototip je negativca kojeg patološka ljubomora navodi na najgori od svih zločina. Ime prvorođenog sina Adama i Eve na hebrejskom jeziku znači “kovač”, no Knjiga postanka povezuje ga s glagolom “kanah”, što znaći steći: “Eva zače i rodi Kajina, pa reče: Muško sam čedo stekla pomoću Jahvea!”. Čedo koje je stekla bilo je sve samo ne cvijeće. Kad je odrastao, Kajin je postao ratar, dok se njegov mlađi brat Abel posvetio čuvanju ovaca. Dotad složna braća jednog su dana prinijela žrtvu od vlastitih proizvoda Jahveu – poput svakog hirovitog šefa, ovaj je Abelovu primio a Kajinovu odbio. Bijesan poput risa, Kajin je oduzeo život vlastitog brace, postavši prvim ubojicom u povijesti ljudskog roda. Za kaznu, ostatak života je morao lutati naokolo bez spokoja, a Jahve ga je uz to žigosao: “Kajinov žig” bio je znak njegova nedjela ali zaštitni znak protiv krvne osvete. Prema nekim interpretima, priča o Kajinu referira se na nomadski način života, oporu ćud i običaj plemenskoga tetoviranja stanovnika krajnjeg juga Palestine.

Abšalom – premda njegovo ime na hebrejskom znači “otac mira”, Abšalom je bio sve samo ne miroljubiv čovjek. Sin hebrejskog kralja Davida, odrastao je u raskoši, vozikajući se naokolo u kočiji iza koje je trčkaralo pedeserero slugu. Umjesto da uživa u bogatsvu, od mladih je dana, opijen moći, smišljao kako da se domogne kraljevskog prijestolja. Pod izlikom osvete za pogaženu čast svoje sestre Tamare, ubio je rođenog brata Amnona, Davidova prvijenca i prijestolonasljednika. Premda mu je tatica oprostio neoprostivo, podmukli Abšalom diže urotu protiv njega, zakraljuje se u Hebronu i kreće na Jeruzalem, prisilivši sirotog Davida na bijeg. Došlo je do velike bitke, u kojoj je ovaj mlakonja poražen. Bježeći pred očevim trupama, svojom dugačkom kosom zapeo je o hrastovo granje, a kraljev vojskovođa Joab iskoristio je situaciju te ga skratio za glavu.

Jezabela – tko kaže da su biblijski negativci isključivo muškarci? Kad se izraelski kralj Ahab oženio Jezabelom, kćeri tirskoga kralja, našao je sebi ravnu. Zli vladar uveo je kult Baala, mračna kanaanskog božanstva čije je obožavanje uključivalo seksualnu degradaciju i razvratnost, a štovatelje Jahvea nemilosrdno je progonio. Prema Knjizi o kraljevima, sklapanjem ovog braka počelo je jedno je od najtužnijih poglavlja u povijesti Božjeg naroda. Vladarski par, poznat po podmuklosti i okrutnosti, naredio je smaknuće svih proroka Gospodnjih. Trn u Jezabelinom oku bio je prorok Ilija, koji ju je izazvao zahtjevom da se na gori Karmel priredi natjecanje moći Baala i Izraelova boga, neka vrsta teološkog talent-showa. Zaklela se da će Iliji pripremiti dugu i bolnu smrt, no ovaj srećom nije pao u njene ruke. Njeni sadistički impulsi odušak su našli u nesretniku po imenu Nabot. Ovaj pravednik odbio je prodati zemlju Ahabu u susjedstvu palače, naglašavajući da bi prodaja njegove baštine bila protiv Božje zapovijedi, na što ga je Jezabela lažno optužila za zločin te njega i sinove dala kamenovati do smrti. Među njenim grijesima je, uz idolopoklonstvo, visoko mjesto zauzimala razbludnost. Jahve ju je bacio na bolesnički krevet, a do samog kraja odbijala se pokajati za svoje opačine. Zanimljivo, po ovoj zlici iz Biblije nazvan je projektil iz Drugoga svjetskog rata!


Juda Iškariotski – Judino ime i danas je sinonim za izdajnika. Prema evanđeljima, bio je jedan od dvanaestorice Isusovih apostola, a svoga učitelja je za trideset srebrenjaka – cijenu jednog roba – izdao farizejima. Učinio je to na osobito podmukao način: dok se Isus molio na Maslinskoj gori, Juda mu je prišao i poljupcem ga prokazao vojnicima, zbog čega izraz “Judin poljubac” označava prijetvornu ljubaznost iza koje se skrivaju zle namjere. Kad je Isus, koji je njegovo izdajstvo pretkazao na posljednjoj večeri, osuđen na smrti, Juda je osjetio grižnju savjesti. Nakon što je vratio novac vlastima, objesio se. Za Judinu izdaju evanđelisti nude nekoliko motiva: pohlepu, škrtost i opsjednutost Sotonom. Marko nudi drugačije objašnjenje: Juda je, kao pripadnik ekstremističke stranke zelota, u Isusu vidio potencijalnog osloboditelja Izraela, sposobnog da ljude podigne na ustanak protiv okupatora. Kad je Isus odbio svako nasilje i zauzimanje vlasti, razočarani Juda ga je predao farizejima. U srednjem vijeku, Juda je bio neizostavan lik u pasionskim igrama, a poslije u svim dramskim i likovnim prikazima Isusove muke.

Poncije Pilat – povijesni Pilat je, od 26. do 36. godine, bio je prokurator rimske provincije Judeje. U doba cara Tiberija, pokušao je uvesti carev kult u Jeruzalem, a novce židovskoga hrama potrošio je za izgradnju vodovoda, što je izazvalo pobunu Židova. Ugušio ju je u krvi. Sagradio je Tiberiju hram u Cezareji, da bi kasnije, zbog samovolje i okrutnosti, bio opozvan i pozvan na odgovornost u Rim. Novozavjetna predaja kaže da je, u procesu protiv Isusa, potvrdio presudu sinedrija i time izrekao bolnu i sramotnu smrtnu kaznu sinu Božjem. Pilatovo “pranje ruku”, kojim je simbolički otklonio od sebe krivnju za presudu, postalo je poslovično. Prema kršćanskoj predaji, počinio je samoubojstvo; prema nekim istočnim crkvama, pod utjecajem svoje žene Klaudije Prokule preobratio se na kršćanstvo.

Piše: Lucija Kapural

Komentari