O koloniji Dignidad u Čileu smo već opširno pisali, a danas ćemo se vratiti do nje, u vrijeme kada je tamo isceniran događaj, koji je toliko bizaran da je teško za povjerovati da se ikada dogodio.
Slavljenje radom
U sklopu Kolonije Dignidad su se svakodnevno događale razne apsurdne stvari, no po svojoj nevjerojatnoj bizarnosti, između ostalih, izdvaja se lažni atentat na Djeda Mraza. Naime, članovi kulta Dignidad nisu smjeli slaviti apsolutno ništa, pa su svaki blagdan svetkovali radom. Osnivač kolonije okorjeli Paul Schäfer je odlučio da se sa slavljima blagdana mora što prije prestati. U tu je svrhu potražio dobrovoljca za svoj zadatak uz pomoć kojeg je trebao djeci kolonije dati važnu životnu lekciju.
Predstava za mališane
Jedan od sljedbenika u Dignidadu se u dogovoru s vođom, maskirao u dobro poznato crveno-bijelo ruho Djeda Mraza i sjeo u čamac te se otisnuo na rijeku i započeo s glumljenjem debešljuškastog djedice. Na dan kada je organizirana svojevrsna kratka i “poučna” antibožićna kazališna predstava, dobrovoljac se pojavio pred okupljenim mališanima koji su se silno veselili dolasku djeda. No, umjesto susreta s djedicom koji razgovara s mališanima i djeli poklone nacistički vođa kulta je bez ikakve najave izvukao pištolj i pucao u Djeda Mraza, koji se srušio u rijeku i potonuo ispod površine. Djeca nisu znala da je Paul Schäfer sve iscenirao, i da Djed Mraz nije onaj za kojega se izdaje da je. Za njih je Djed Mraz bio mrtav, kao i slavljenje Božića, što je i bio cilj. Predstava je nakon toga završila samo sa Schäferovom veselom potvrdom da je djedica doista mrtav. Možete si zamisliti šok i djelovanje na malu djecu koja trajno ostaju bez svog simbola nade, a koji je doslovno pogubljen pred njima.
Poanta cijele predstave
Bila je to samo jedna od metoda kako stvoriti podređenu okolinu. Poanta Schäferove predstave je bila u promijeni uvriježenog razmišljanja u djece koja su trebala naučiti da se Božić može slaviti na razne načine, pa i bez slavnog djeda. U ovoj zajednici svakodnevicu bi malo-malo potresali zločini koji bi učvršćivali vlast vođe, i njemu najbližih ljudi. U stvari moramo se ispravitii u Dignidadu se ipak nešto slavilo, a to je bio vođin rođendan koji je toliko moćan da može ubiti i djeda kako bi zadobio pažnju “koju zaslužuje”, a s njom odanost i strah, emocije koje je daleko više cijenio od nepotrebne ljubavi.
Poiše: Sonja Kirchhoffer
