Povod Prvome svjetskom ratu bio je atentat na austrougarskog nadvojvodu Franju Ferdinanda: dana 28. lipnja 1914. godine, u Sarajevu, prijestolonasljednika i njegovu suprugu na onaj je svijet otpravio Gavrilo Princip. Atentat je pripremila teroristička organizacija Mlada Bosna, a u njemu su, pored Principa, važni akteri bili Nedeljko Čabrinović, Trifko Grabež, Vaso Čubrilović, Cvjetko Popović i Muhamed Mehmedbašić. Nedugo nakon što je nadvojvoda udahnuo posljednji dah, dvadesetak zavjerenika završilo je iza rešetki, a istraga je upućivala na umiješanost Srbije u pripremanje atentata. Austrougarske vlasti uputile su joj ultimatum, zahtijevajući provođenje vlastite istrage na njenom teritoriju. Budući taj zahtjev rezolutno odbijen, Austro-Ugarska je, mjesec dana nakon sarajevskog krvoprolića, Srbiji objavila rat. To je aktiviralo niz savezništva, koja su pak pokrenuča lančanu reakciju objava rata. Za mjesec dana, veći se dio Europe zaratio, a svi znamo kako je ta priča završila.
No, vratimo se na same sudionike atentata! Dok je Princip dobio svu “slavu”, ime njegovih konspiratora mnogima nije poznato. Jedan od njih, spomenuti Nedeljko Čabrinović (1895. – 1916.), bio je prava “mustra”, a njegov obol atentatu doista zaslužuje mjesto u rubrici “Je li to moguće”. “Bio je romantik, sentimentalist, čovjek kojem za srce prianja svaka lijepa misao, svaka revolucionarna fraza, svaki herojski gest” riječi su kojima je ovog čovjeka opisao jedan suvremenik.
Čabrinović je rođen 1895. godine u Trebinju. Njegov otac, vlasnik kavane u Sarajevu, imao je desetero djece iz dva braka, a Nedeljko je bio najstariji od njih. Školovanje je napustio prije petnaestog rođendana, posvetivši se lutanju. Kako je od nečega ipak trebalo živjeti, promijenio je niz poslova, da bi se na koncu skrasio u jednoj tiskari. Godine 1912. sudjelovao je u tipografskom štrajku, zbog čega je protjeran iz grada. Nakon toga je živio u Trstu, Zagrebu, Beogradu… Nije mijenjao samo prebivališta i karijere, već i politička uvjerenja: prvotno je bio socijalist, potom anarhist, da bi na kraju završio kao nacionalist. Jedno je, međutim, bilo nepromjenjivo – za svaki opciju zalagao se fanatičnim žarom.
Nakon što je vrbovan kao jedan od izvršitelja atentata, poslan je na vojnu obuku. U samom atentatu sudjelovalo je sedam osoba, raspoređenih po maršruti od polja gdje su se održavale vježbe do Gradske vijećnice. Čabrinović je prvi bacio bombu na kolonu vozila kojom se vozio nadvojvoda, no na ubilačkom planu kolosalno je podbacio. Bomba se, naime, odbila od krova i pala na cestu, da bi eksplodirala pod sljedećim automobilom u povorci, stvorivši krater i ozlijedivši između 15 i 20 ljudi. Čabrinović je smjesta progutao pilulu cijanida a potom, za svaki slučaj, skočio u Miljacku.
Ni kao samoubojica nije se pokazao uspješnim: tableta koju je ubavio u usta bila je stara, pa je izazvala tek prozaično povraćanje, a rijeka odveć plitka da bi se čovjek u njoj utopio. Zlosretnog mladića iz rijeke su izvukli policajci, a prije nego što su ga uspjeli odvesti u stanicu, bijesna masa uspjela ga je prebiti kao vola u kupusu. Na suđenju, Čabrinović je izrazio kajanje zbog počinjeg zlodjela. Osuđen je na dvadeset godina robije. Na slobodu, međutim, nikada neće izići. Godine 1916. umro je u svojoj ćeliji, od tuberkuloze.
Piše: Lucija Kapural
