Bizarna anatomija: Noge drevnih trilobita služile su za – disanje!

Trilobiti, izumrli morski člankonošci iz paleozoika, pravu eksploziju su doživjeli u ordoviciju, drugom razdoblju te dugačke geološke ere, da bi u posljednjem, permu, iščezli s (pra)povijesne pozornice, u epizodi masovnog izumiranja faune. Zahvaljujući mnoštvu fosiliziranih ostataka, ove osebujne životinje, koje su plitkim morima našeg planeta carevale gotovo tri stotine milijuna godina, dobro su istražene. Ime im je dala specifična građa: tijela su im bila podijeljena na tri režnja odnosno lobusa – glavu, grudni koš i rep. To je jedino što je svim vrstama zajedničko, budući da se dramatično razlikuju po veličini: najmanji trilobiti bili su patuljci veličine nokta, dok su oni najveći bili dugački pola metra i teški gotovo pet kilograma. Kako su trilobiti rasli, oslobađali su se svoga izvanjskog štita odnosno hitinskog oklopa, koji im je postajao tijesan. Upravo su ti štitovi pronađeni kao fosilni ostaci.

Premda bi se na prvi pogled moglo zaključiti da je riječ o primitivnim stvorenjima, tome nije tako. Riječ je, naime, o prvim životinjama s vidnim sustavom, i to prilično sofisticiranim. Njihove oči bile su sastavljene od većeg broja heksagonalnih leća, baš poput onih u današnjih rakova, vilinskih konjica i pčela. Premda su postojale i slijepe grupe, to obilježje bilo je rijetko – pojavilo se kao prilagodba životu u morskome mulju. Kod većine vrsta, koje su živjele u slobodnoj vodi, te kompozitne oči bile su goleme.

Nedavno istraživanje pokazalo je da su neki od zaključaka paleontologa o životu trilobita pogrešni. Znanstvenici sa Sveučilišta u Kaliforniji dokazali su, naime, da nožice trilobita nisu služile isključivo unošenju hrane u usta, kako se ranije mislilo: na njihovim gornjim ograncima nalazile su se strukture slične škrgama, pomoću kojih je životinja disala, odnosno upijala kisik iz vode. “Sve do sad, struka je smatrala da su noge trilobita izgledom i funcijom bile slične onima u modernih rakova, no shvatili smo da nije bilo tako”, ispričao je glavni autor studije Jin-Bo Hou, palentolog sa spomenutog univerziteta.


Hou i kolege proučili su dvije vrste trilobita, sjajno očuvane u naslagama pirita: Olenoides serratus živjela je prije otprilike 450 milijuna godina, a Olenoides serratus pedesetak milijuna godina ranije. Koristeći CT skener, uspjeli su stvoriti trodimenzionalni model filamenata, lanaca proteina koji su tvorili njihove udove. To im je omogućilo da zapaze anatomsku strukturu koja je izmicala pogledu kroz mirkoskop, tek desetak mikrona široku. Radilo se, nedvojbeno, o vrsti škrge. “Noge uistinu nisu uobičajeno mjesto za smještaj dišnog aparata, no mašta prirode nikad nas ne prestaje iznenađivati”, s uzbuđenjem je ispričao Hou.

Piše: Lucija Kapural

Komentari