Kroz čitav srednji vijek, izdajnici su kažnjavani na nelijepe načine, što je počesto ovisilo o maštovitosti i izdržljivosti samih krvnika. Ako imate želuca, nastavite čitati i otkrijte o kakvoj se torturi radilo!
Izbrisani iz zajednice ljudskih bića
Godine 1352. u Engleskoj je donesen tzv. “Zakon o izdaji”, koji je vrlo precizno propisivao što s takvima treba činiti. Najgore su prolazili oni koji su kovali zavjeru protiv kralja i njegove obitelji ili, nedajbože, počinili regicid. To se smatralo činom koji osobu briše iz zajednice ljudskih bića, pa se s njom moglo postupati krajnje neljudski.
Muškarca koji bi bio proglašen krivim za zločin nad zločinima pričvrstili bi za poveću dasku – da ne izdahne prebrzo – a potom bi ga konj vukao po zemlji do mjesta smaknuća. Teško izranjavan no još uvijek živ, osuđenik je ondje bio dignut na vješala. Na omči se koprcao do trenutka kad je počeo gubiti svijest (krvnik je morao paziti da ne izgubi i život te tako, na nekulturan način, prekine krvavi spektakl), a potom bi ga polili vodom, da dođe k sebi. Slijedilo je sadističko iživljavanje najgore vrste: izvršitelj kazne nesretnika bi kastrirao te, uz asistenciju konja, raščetvorio.
Muškarci u komadima, žene na lomačama
Izdajnik nije mogao naći smiraja ni u smrti. Komade njegovog tijela izložili bi na istaknutome mjestu u gradu, kako bi služili kao opomena svima koji pomišljaju o sličnom zločinu. Izdajnice su, zbog propisa o javnoj doličnosti, bile pošteđene komadanja, no to ne znači da im je sudbina bila ljepša – završavale su na lomači.
Na ovaj način su tijekom stoljeća mučene i pogubljene stotine i stotine ljudi. Jedan od njih bio je William Wallace. Dana 23. kolovoza 1305. godine, legendarni borac za škotsku nezavisnost je na dasci odvučen u Smithfield, gdje je obješen i raščetvoren.
Glava mu je potom nabijena na kolac i postavljena na Londonski most, a udovi poslani u četiri grada – Newcastle, Berwick, Stirling i Perth. Premda se zakon o izdaji još uvijek nalazi u britanskom ustavu, okrutna kazna o kojoj smo pisali ukinuta je 1870. godine. Od 1998. godine, izdaja u Velikoj Britaniji više ne povlači za sobom smrtnu kaznu.
Piše: Lucija Kapural
