Nevjerojatna pustolovina male čimpanze: Od prašuma Kameruna do Međunarodne svemirske kuće slavnih

Korištenje životinja u istraživačke svrhe obilježilo je 20. stoljeće. U vrijeme početka razvoja svemirskog programa Amerikanci su u eksperimentima koristili majmune, a Rusi pse. U drugoj polovici 20. stoljeća ljudi su malo kada razmišljali o sudbini tih životinja, situacija je danas nešto malo drugačija, i u ovom članku pozabavit ćemo se s čimpanzom koja je otputovala i vratila se iz svemira živa i zdrava.

Početak eksperimentiranja sa životinjama u svemirskim programima

U pedesetim i šezdesetim godinama 20. stoljeća svemirski je program bio u povojima. Znanstvenici su prije slanja ljudske posade odlučili u svemir poslati čimpanze, kako bi provjerili utjecaj boravka u svemiru na ljudsko tijelo. Prvi let u svemir u SAD-u uspješno je izvela čimpanza nazvana Ham. Čimpanza zbog svoje jakosti možda nije bila dobar izbor jer je odrasla čimpanza višestruko jača od odraslog muškarca, što je otvorilo pitanje pouzdanosti tako dobivenih rezultata. Unatoč tim nepoznanicama odlučilo se krenuti s eksperimentom. U izboru čimpanza za svemirske misije bila je važna i činjenica da su one sposobne podnijeti znatno veći stres od ljudi

Od Kameruna do zrakoplovnog laboratorija


Čimpanza, nazvana Ham, rođena je u dalekim prašumama Kameruna u središnjoj Africi. Rođena je 1957., a uhvaćena je kao mladunče i transportirana na Floridu odakle je kupljena od strane zrakoplovstva SAD-a. Izvorno je u zrakoplovnoj bazi bilo 40 kandidata za let, ali je tijekom vremena njihov broj smanjen na 18. Službeno je Ham nosio oznaku čimpanza br. 65, ali je zbog senzibiliziranja javnosti prije odlaska dobio ime Ham. Svoju je obuku počeo s dvije godine u srpnju 1959. Obučavao ga je neuroznanstvenik za obavljanje jednostavnih zadataka u zrakoplovnoj bazi Holloman u Novom Meksiku. Ime mu je izvedeno od kratica za laboratorij koji ga je pripremao za misiju (Holloman Aerospace Medical Center), ali je bilo povezano i s nadimkom zapovjednika istog laboratorija Hamiltona ‘Hama’ Blacksheara. Ham je naučio povući ručicu ukoliko bi vidio trepereće plavo svjetlo. Taj se trening sastojao od nagrađivanja i kažnjavanja. Kada bi ispravno povukao ručicu dobio je za nagradu bananu ili neku drugu poslasticu, no ukoliko bi pogriješio bio je kažnjen električnim udarom u noge. Ham se u toj obuci pokazao jako spretnim.

Hamova svemirska pustolovina

Uoči pravog leta Ham je imao i probni let. Lansiran je u svemir 31. siječnja 1961. u okviru programa koji je nosio ime Projece Mercury. Lansiran je s Cape Canaverala na Floridi. Njegovi su vitalni znakovi stalno nadzirani u bazi. Ham je imao svemirsko odijelo koje je spriječilo ozljede. Bio je smješten u kapsulu, u kojoj je bio vezan unutar rakete, koja je putovala brzinom od 9000 km/h i u tom je letu dosegla visinu od 251 km. Let je trajao nešto malo više 16 minuta, računajući vrijeme od trenutka lansiranja do njegova povratka. Od 50 povlačenje ručice samo su dva povlačenja bila neispravna. Doživio je stres tijekom ubrzavanja i usporavanja. U tom letu trebao je 50 puta povući ručicu i od njih 50 samo je dva puta pogriješio. Preživio let, ali se zamalo utopio nakon što je kapsula pala u ocean i počela se puniti vodom, a čimpanze ne mogu plivati. Srećom spasilački tim je stigao na vrijeme. Njegova željena poslastica, u vidu jabuke, ga je čekala zajedno s timom. Jedina ozljeda koju je doživio bila je masnica na nosu. Sovjetski prvi putnik u svemir pas Lajka nije bio te sreće. Lajka je svoj život završila samo nakon nekoliko sati boravka u svemiru, i to zbog pogrešaka u konstrukciji kabine, ona je u svemir odletjela četiri godine prije Hama.

Život nakon povratka iz svemira

Nakon toga Ham je smješten u zoološki vrt u Washingtonu gdje je živio skoro dva desetljeća, ali potpuno sam. Nakon toga je prebačen u utočište nazvano “Spasite čimpanze” (Save the Chimps). U pitanju je neprofitna organizacija posvećena pružanju trajnog doma čimpanzama spaženim iz istraživačkih laboratorija, NASA objekata i drugih mjesta. Utočište ima 200 hektara na desetak otoka. U ovom utočištu boravi 150 čimpanzi od kojih su svi bili izloženi raznoj eksploataciji, i većina je do tada živjela u laboratorijskim kavezima. Danas žive u skupinama od oko 25 čimpanza na svakom otoku. Nekoliko otoka je spremno za primanje novih čimpanza.

Kraj u Međunarodnoj svemirskoj kući slavnih

Hamov život je završio u njegovoj dvadeset i šestoj godini 1983. godine. Nakon smrti tijelo mu je podvrgnuto odvajanju mesa od kostiju pri čemu je meso kremirano i pohranjeno u Međunarodnoj svemirskoj kući slavnih u Almogordu u Novom Meksiku dok su mu kosti završile u Nacionalnom muzeju zdravlja i medicine u Washingtonu.

Mahatma Gandhi je svojevremeno izjavio: “Veličina i moralni napretka naroda moći će se mjeriti po tome kako postupaju sa životinjama…” U skladu s tom izjavom nismo puno napredovali, a sudbina Lajke i Hama samo su neki od primjera. Stvari se danas postupno mijenjaju na bolje, ali sporo.

Piše: Sonja Kirchhoffer

Komentari