Vjera, po definiciji, ne traži dokaze – štoviše, ponekad je snažnija što je apsurdnija. No, svaki pravi vjernik obradovat će kad arheolozi otkopaju kakvu ruševinu ili komad nakita koji kao da potvrđuje biblijsku predaju. Evo nekoliko takvih otkrića, ostvarenih zadnjih godine!
Grobnica Svetog Nikole
Turski arheolozi možda su na pragu rješenja misterija starog više od tisućljeća! Prije pet godina, u podzemnim prostorijama ispod ruševina stare crkve u pokrajini Antaliji, pronašli su skrivenu grobnicu. Sada vjeruju da se u njoj nalazi tijelo Svetog Nikole.
Postoji više teorija o tome gdje se nalaze posmrtni ostaci kršćanskog sveca, a kao najizglednije lokacije stručnjaci su spominjali Italiju i Irsku. Ono što se zna jest da je Nikola, biskup iz Male Azije, 343. godine sahranjen u crkvi u mjestu Demre, nekad poznatom pod imenom Myra.
Posmrtni ostaci ondje su se nalazili do jedanaestog stoljeća, nakon čega su, prema povijesnim zapisima, ukradeni u osvajačkim pohodima te premješteni – prema najčešćoj teoriji, u Bari.
Većina katolika i pravoslavaca prihvaća tvrdnju da je Bazilika svetog Nikole u Bariju njegovo posljednje počivalište, međutim, turski stručnjaci sada tvrde da kosti premještene na to mjesto ne pripadaju Sv. Nikoli već nekom anonimnom svećeniku.
Kuća apostola Petra i Andrije
Nedavna iskapanja uz obalu Galilejskog jezera otkrila su ostatke drevne crkve. Arheolozi tvrde da je crkva bila podignuta ne mjestu na kojem se nalazila kuća apostola Petra i Andrije. Smatraju, naime, da je lokalitet El-Araj na Galilejskom jezeru mjesto na kojem se nalazilla Betsaida.
Za neupućene, riječ je o ribarskom selu u kojem su, po Ivanovu Evanđelju, rođena braća apostoli Petar i Andrija. Ostaci bizantske crkve pronađeni su blizu ostataka naselja iz rimskog doba, što odgovara lokaciji Betsaide kako ju je opisao rimski povjesničar iz prvog stoljeća Josip Flavije.
Nadalje, novootkrivena crkva odgovara zapisu bavarskog biskupa Vilibalda, koji je posjetio područje oko 725. godine i napisao da je crkva u Betsaidi podignuta na mjestu gdje je nekada bila Petrova i Andrijina kuća.
Po kršćanskoj tradiciji, sveti Petar, izvorno ribar, bio je jedan od prvih Isusovih sljedbenika i čelnik prve Crkve. Katolička Crkva priznaje ga kao prvog papu.
Zavjetni kovčeg
Zavjetni kovčeg, škrinja u kojoj su, prema Bibliji, čuvane dvije zavjetne ploče Deset zapovijedi Božjih, jedan je od najintrigantnijih misterija u povijesti. Je li predmet, po Svetom pismu izrađen od akacijina drveta s pozlatom, koji su Filistejci bili oteli da bi ga kralj David ponovno zadobio i prenio u novoosvojeni Jeruzalem, uopće postojao? Je li imao natprirodne moći? Jesu li ga odnijeli templari ili se pak nalazi u crkvici u Etiopiji? Oko ovih pitanja već godinama se lome koplja.
Novo otkriće povezano s ovim predmetom, istinabog, ne pruža odgovor na pitanje gdje se on nalazi, ali je ipak vrlo intrigantno. Arheolozi sa sveučilišta u Tel Avivu vjeruju, naime, kako su pronašli mjesto gdje je Kovčeg Saveza nekoć počivao.
U blizini Jeruzalema, u 3.100 godina starom hramu naselja Beth Shemesh, otkrili su kamenu ploču za koju vjeruju da je bila mjesto gdje je nekoć stajala mistična škrinja. “Sličnosti s onom koja je opisana u Bibliji uistinu su zapanjujuće”, ispričao je arheolog Zvi Lederman. “Ako se pokaže da su naše slutnje točne, bit će to rijedak slučaj da je moguće povezati biblijsku priču s arheološkim nalazom”.
Pilatov pečatnjak
Izraelski znanstvenici tvrde da su identificirali vlasnika prstena starog preko dva tisućljeća kao Poncija Pilata, rimskg namjesnika koji je, prema Novom zavjetu, Isusa dao pribiti na križ.
Prsten je pronađen u blizini Betlehema prije više od pola stoljeća, no tek je nedavno očišćen i pregledan te je tako otkriven natpis na njemu. Ustanovljeno je da na prstenu grčkim pismom piše “Pilat”, što je u ono vrijeme bilo rijetko ime te bi, kao takvo, lako moglo pripadati prokuratoru rimske provincije Judeje.
Prsten je pronađen 1968. godine, tijekom iskopavanja palače judejskoga kralja Heroda. To velebno zdanje izgrađeno je između 23. i 15. godine prije Krista, nakon što je Herod pobijedio Parte, a u njemu su kasnije pokapani upravitelji Judeje. Pilat je tu funkciju obavljao od 26. do 36. godine, u vrijeme vladavine cara Tiberija. Prsten mu je, spekuliraju znanstvenici, mogao služiti kao pečat za svakodnevne upravne poslove i odluke – poput one da Isusa osudi na smrt!
Dva čavla
Sedamdesetih godina prošlog stoljeća, arheolozi su na jugu Jeruzalema otkopali dva čavla iz doba vladavine Rimljana. Otprilike dva desetljeća kasnije, na tom području otkrivena je grobnica s ostacima muškarca starije životne dobi na kojoj se, na čak dva mjesta, spominje ime “Kajfa”. Znanstvenici su pretpostavili da je riječ o onome istom Kajfi koji se, kao čovjek koji je izručio Isusa Rimljanima, spominje u Bibliji.
Godune 2011., izraelski novinar i filmaš Simcha Jacobovici snimio je dokumentarac “Čavli s križa”, u kojem sugerira da su se dva zahrđala čavla s početka priče zapravo nalazila u Kajfinoj grobnici, štoviše, da je upravo židovski visoki svećenik inzistirao na tome da ga sahrane s njima. Zašto? Odgovor je za Jacobovicija jasan kao dan – to su čavli pomoću kojih je Isus razapet, a Kajfa ih je, zbog grižnje savjesti, ponio na svoje posljednje počivalište!
Premda su tu ideju vodeći stručnjaci tada otpisali kao besmislicu, geolog Aryeh Shimron nedavno joj je odlučio posvetiti nešto vremena. Uvidi do kojih je došao su intrigantni. “Premda je nemoguće sa sigurnošću tvrditi da su ova dva čavla korištena kod Kristova raspeća, prilično je jasno da su korištena kod nečijeg raspeća. Na taj zaključak upućuju komadići drva i kostiju pronađeni na njima”, objašnjava Shimron.
Piše: Lucija Kapural
