“Arapski Marco Polo” na Sumatri je prisustvovao šokantnom obredu: Kako bi dokazali vjernost sultanu, tamošnji robovi rezali su vlastite grkljane!

Ilustracija: YouTube screenshot

Kristof Kolumbo, Ferdinand Magellan, Vasco de Gama, sir Francis Drake, sir Walter Raleigh, Hernando Cortes, John Cabot i Samuel de Champlain samo su neki od čuvenih istraživača, neustrašivih Europljana koji su otkrivali nove svijetove. U islamskom svijetu, najpoznatiji putnik svakako je bio Ibn Batuta, punim imenom Abū ‘Abdullāh Muḥammad ibn Baṭṭūṭa (1304. – 1369).

Ovaj učenjak i kadija (dvorski vjerski sudac) puna tri desetljeća života proveo je na putu, obišavši četrdeset četiri zemlje i prevalivši nevjerojatnih 120.000 kilometara. Konkretno, od 1325. do 1354. godine proputovao je Afriku, Bliski istok, južnu Rusiju, velik dio sjeverne i istočne Afrike i Indiju; bio je na Maldivima, Ceylonu (Šri Lanka), Sundskim otocima i u Kini. Na posljednjem putovanju, koje je trajalo dvije godine, došao je do grada Timbuktua i rijeke Niger. Avanturističkog duha, odbijao se držati onoga uhodanog i poznatog – kad god je bilo moguće, izbjegavao je kročiti istim putovima. Za razliku od većine istraživača, na put je kretao gotovo bez novca, no obogatio se uz pomoć velikodušnih ljudi koje je susretao u raznim zemljama.

“Arapski Marco Polo”, kako su mu na zapadu tepali, u karijeri je imao i stanovitih podbačaja. U Egiptu mu je tako promaknula najveća lokalna znamenitost, piramide. U jednom od izvještaja, greškom ih je opisao kao stožaste. Susretao se i s nizom opasnosti: primjerice, njega i pratioce su prije dolaska u Indiju napali drumski razbojnici, no hrabri i snažni muškarci uspjeli su ih poraziti. Veći broj zlikovaca su otjerali, no nekolicini su odrubili glave te ih objesili na obližnje tvrđave, kao opomenu ostalim razbojnicima. Ostale putne nedaće uključivale su dva brodoloma i napad gusara.

Zanimljivo poglavlje njegova uzbudljivog života ispisano je u Delhiju. Tamošnji sultan imenovao ga je veleposlanikom te ga je, s pregršt zlata, stotinu konja i dvostruko toliko žena, poslao u Kinu. Ibn Batuta nije dugo uživao u tim darovima – njegova karavana napadnuta je prvog dana putovanja, pa je sve izgubio.

Možda najšokantniji prizor doživio je na indonezijskom otoku Sumatri, gdje je stigao nakon dugačkog i iscrpljujućeg putovanja koje je odnijelo živote nekoliko njegovih ljudi. Prisustvovao je tradicionalnom činu pri kojem robovi, kako bi dokazali vjernost sultanu, sami sebi polagano režu grkljane. Bio je toliko potresen prizorom da je umalo izgubio svijest.


Fascinantne doživljaje Ibn Batute je, po njegovu kazivanju, u knjizi “Putopis” 1355. opisao  arapski učenjak Ibn Džuzai al-Kalbi. Rukopisu, koji sadrži dragocjene geografske, povijesne i etnografske podatke, stoljećima se nije moglo ući u trag. Pronađen je tek 1837. godine, prilikom zauzeća alžirskog grada Constantinea.

Piše: Lucija Kapural

Komentari