Čovjek od pamtivijeka muku muči s požarima. Vatra je sredstvo preživljavanja, ali i uništenja. Njezina je svjetlost istovremeno zasljepljujuće hipnotička, a s druge strane sadrži elemente nezamislivog užasa. S razvojem tehnologije mijenjao se i čovjekov odnos prema vatri. Iako je nije moguće u potpunosti kontrolirati, danas se s njezinom hiperaktivnom prirodom nosimo lakše nego prije.
Moskva se pretvorila u plamteću kuglu
U vrijeme dok nije bilo organizirane vatrogasne službe, strašni požar zadesio je Moskvu sredinom 16. st. Većina gradskih objekata bila je izgrađena od drvenog materijala, što je rezultiralo učestalim požarima. No, požar koji je u Moskvi izbio 21. lipnja 1547. bio je drugačiji od ostalih, ponajprije jer su tog dana puhali jaki vjetrovi koji su rasplamsali vatru po gotovo cijelom gradu. Grad se vrlo brzo zahvaljujući vjetru pretvorio u plamteću kuglu iznad koje su vijorili oblaci gustog dima. Drvene zgrade su nestajale jedna za drugom, a kažu da se i metal talio od silne vrućine. Pucketanje vatre i huka vjetra miješali su se s vrištanjem ljudi, koji su se teško mogli probiti do izlaza iz gusto naseljenog grada.
Procjene broja žrtava se kreću od 2500 do 3000
Uz sve nevolje, vatra je zahvatila i skladište baruta u Kremlju pa su zaglušujuću buku u gradu nadopunjavale zastrašujuće eksplozije baruta. Različita dokumentacija navodi različito vrijeme trajanja požara tako je prema nekima trajao nekoliko dana, prema drugim je ugašen iste noći. Logično gledano drvena gradnja u kombinaciji s eksplozijama baruta brzo je progutala grad pa je sve već vjerojatno završilo tijekom ranih jutarnjih sati idućeg dana. Na zgarištima su se mogli vidjeti očajni ljudi koji traže svoj najbliže, svjesni da su izgubili sve što su posjedovali. U požaru je živote izgubilo između 2500 i 3 000 ljudi, a nestala je trećina starog grada. Među mrtve nisu ubrojena djeca, a sva ta događanja dovela su masovnog napuštanja Moskve.
Nakon ovog nemilog događaja, car Ivan IV. Grozni donio je zakone koji su zahtijevali da ljudi u svojim dvorištima i na krovovima kuća imaju bačve s vodom. No proći će još puno vremena do postavljanja temelja redovite vatrogasne službe.
Za požar optužena careva obitelj s majčine strane
Nakon požara nastupilo je razdoblje velikog siromaštva. Za požar je optužena careva obitelj s majčine strane, obitelj Glinski. Jedan od sinova bake Ivana IV. Groznog, Yuri Vasilyevich Glinski, tada je namamljen u Moskvu glasinama da je njegova majka kriva za požar, gdje je bio kamenovan. Brat ubijenog Mikhail Glinski, pokušao je pobjeći u Litvu, ali je ubijen u pokušaju bijega. Preživjela je samo starica Anna Glinski kojoj je Ivan IV. Grozni pružio zaštitu od pobjesnjele rulje. Annu su optuživali za čarobnjaštvo, izmišljajući kako je ona zajedno sa svojim sinovima vadila ljudima srca koja je kuhala, a potom je tom vražjom tekućinom zalijevala zgrade i ulice gdje je planuo požar koji je rezultirao uništavanjem grada.
Požar kao nagovještaj grozomorne vladavine Ivana IV. Groznog
Kako je samo nekoliko mjeseci prije izbijanja požara na vlast došao Ivan IV. Grozni, ovaj požar će se kasnije uzeti kao tragičan nagovještaj njegove okrutne vladavine. U klasifikaciji požara ovaj moskovski ulazi u kategoriju katastrofalnih, za čije gašenje bi i danas bila potrebna dobra koordinacija velikog broja ljudi, kako vatrogasnih postrojbi tako i vojske i civila.
Piše: Sonja Kirchhoffer
