Baka Ivana Groznog optužena da je vadila ljudska srca i kuhala ih te, uz pomoć vražje čarolije, podmetnula stravičan moskovski požar!

Čovjek od pamtivijeka muku muči s požarima – vatra je sredstvo egzistencije, ali i uništenja. Njezina je svjetlost istovremeno zasljepljujuće hipnotička, a s druge strane sadrži element užasa. S razvojem tehnologije mijenjao se i čovjekov odnos prema vatri pa, iako je nije moguće u potpunosti kontrolirati, danas se s njenom hiperaktivnom prirodom nosimo lakše negoli ranije.

Moskva se pretvorila u plamteću kuglu

U vrijeme dok nije bilo organizirane vatrogasne službe, strašan požar zadesio je Moskvu sredinom 16. st. Većina gradskih objekata bila je izgrađena od drvenog materijala, što je za posljedicu imalo učestale požare. No, požar koji je u Moskvi izbio 1547. bio je drugačiji od ostalih, ponajprije jer su tog dana puhali jaki vjetrovi koji su rasplamsali vatru po gotovo cijelom gradu. Grad se vrlo brzo zahvaljujući vjetrovitom danu pretvori u plamteću kuglu iznad koje su vijorili oblaci gustog dima. Drvene zgrade su nestajale jedna za drugom, a kažu da se i metal talio od silne vrućine. Pucketanje vatre i huka vjetra se miješali su se s vrištanjem ljudi, koji su se teško mogli probiti do izlaza iz gusto naseljenog grada.

Procjene broja žrtava se kreću od 2500 do 3000


Uz sve nevolje, vatra je zahvatila i skladište baruta u Kremlju pa su već ionako zaglušujuću buku u gradu nadopunjavale zastrašujuće eksplozije baruta. Različita građa navodi da je požar trajao različito vrijeme – prema nekima je trajao nekoliko dana, prema drugim je ugašen iste noći, a obzirom na drvenu građu i eksplozije baruta vrlo je vjerojatno da je vatra ugašena već tijekom ranih jutarnjih sati. Na zgarištima su se zasigurno mogli vidjeti  očajni ljudi koji traže najbliže, svjesni da su izgubili sve što su posjedovali. U požaru je živote izgubilo između 2500 i 3 000 ljudi, a nestala je trećina starog grada. Među mrtve nisu ubrojena djeca, a sva ta događanja dovela su masovnog napuštanja grada.
Nakon ovog nemilog događaja, car Ivan IV. Grozni donio je zakone koji su zahtijevali da ljudi u svojim dvorištima i na krovovima kuća imaju bačve s vodom. No tek će stotinu godina kasnije biti postaviti temelji redovite vatrogasne službe.

Za požar optužena careva obitelj s majčine strane

Nakon požara nastupilo je razdoblje velikog siromaštva. Za požar je optužena careva obitelj s majčine strane, obitelj Glinski. Jedan od sinova bake Ivana IV. Groznog, Yuri Vasilyevich Glinski, tada je namamljen u Moskvu glasinama da je njegova majka kriva za požar, gdje je bio kamenovan. Njegov je brat, Mikhail Glinski, pokušao pobjeći u Litvu, no on je ubijen u pokušaju bijega. Preživjela je samo starica Anna Glinski od koje, unatoč mogućem carevom animozitetu prema toj do tada izuzetno jakoj obitelji, Ivan IV. Grozni očito nije strahovao pa joj je pružio zaštitu od pobjesnjele rulje. Annu su optuživali za čarobnjaštvo, a prema kojem je ona tobože zajedno sa svojim sinovima vadila ljudska srca, kuhala ih, a potom je tom vražjom tekućinom zalijevala zgrade i ulice gdje je planuo požar koji je rezultirao uništenjem grada.

Požar kao nagovještaj grozomorne vladavine Ivana IV. Groznog

Kako je samo nekoliko mjeseci prije izbijanja ovog požara na vlast došao Ivan IV. Grozni, ovaj požar će se kasnije uzeti kao tragičan nagovještaj njegove okrutne vladavine. U klasifikaciji požara ovaj moskovski ulazi u kategoriju katastrofalnih, za čije je gašenje bi i danas bila potrebna dobra koordinacija velikog broja ljudi, kako vatrogasnih postrojbi tako i vojske i civila.

Piše: Sonja Kirchhoffer

Komentari