Brza pamet, oštar jezik: Anegote o znamenitim umjetnicima

Mnogi od znamenitih umjetnika bili su duhovite individue koje se nisu libile “poklopiti” iritantne sugovornike. O tome svjedoče anegdote koje smo za vas prikupili!

Zadržite ženu, ne zanima me erotika!

Za vrijeme podužeg putovanja vlakom, Mark Twain (1835. – 1910.) pretvarao se kako sa zanimanjem čita dosadnu knjigu, kako bi izbjegao zapitkivanje još dosadnijeg muškarca u kupeu. Vremešni trbonja, koji je putovao sa suprugim i kćeri, nije shvatio mig. “Predivna okolica, zar ne?”, obratio se Twainu. Ovaj je samo nešto nerazgovjetno promrmljao. “Smijem li vam ponuditi cigaretu?”, nije se dao napasnik. “Ne, hvala. Ne pušim”, odsjekao je pisac. “Pametna odluka, uistinu pametna. A jeste li za čašicu viskija? Znate, u torbi imam jednu posebnu marku”, mučenje se nastavljalo. Kad je Twain, ne pretjerano ljubazno, naglasio da ne pije, debeljko je poskočio u sjedalu. “Pa vi ste čovjek vrijedan divljenja! Dopuštate li da vas upoznam sa svojom suprugom i kćeri?”, pokazao je na dvije mučaljive dame. “Ne, hvala”, odbrusio mu je Twain. “Ne zanima me ni erotika”.

Laži daljnjemu svome!


Nakon što je svoga slugu Jeana uhvatio u laži, francuski književnik Honoré de Balzac (1799. – 1850.) održao mu je “bukvicu”. Dugačko predavanje, naglašeno ekspresivnom gestikulacijim, završio je zaključkom kako je laž otrov za ljudsku dušu te da nikad, ali baš nikad ne smijemo lagati bližnjima. “A zašto mi onda naređujete da sudskom opunomoćeniku, kad god pokuca na vrata, lažem da niste kod kuće?”, pitao ga je sluga. “Sudski opunomoćenici ne pripadaju našim bližnjima”, kao iz topa će autor “Ljudske komedije”, koji je više-manje stalno bio u novčanim nevoljama.

Značenje umjetničkog djela

Povodom sedamdesetog rođendana španjolskog slikara Pabla Picassa (1881. – 1973.), u Parizu je postavljena izložba u čast slavljeniku. Nakon svečanog otvaranja, zvijezdi večeri obrati se neki stariji gospodin. “Oprpstite, gospodine Picasso, što bi trebala predstavljati ova slika?”, uperi starac prstom u jedno platno. Picasso se na to naceri: “Tri stotine tisuća franaka, po mojoj skromnoj procjeni”.

Bolna praznina

Francuski pjesnik, dramatičar, romanopisac i filmski autor Jean Cocteau (1889. – 1963.) bio je poznat po brzoj pameti i oštrom jeziku. S tom neugodnom kombinacijom svojedobno se suočio mlađahni književni kritičar, koji se kao pijan plota dohvatio jedne njegove rečenice. “Upotrijebili ste uistinu neobičnu sintagmu ‘bolna praznina’. Kako neka prazna stvar može boljeti?”, pravio se pametan nadobudni momak. Cocteau mu na to odbrusi: “Gospodine, zar mi želite reći da vas nikad nije boljela glava?”.

Hiperprodukcija

Baš poput Cocteaua, redatelj Alfred Hitchcock (1899. – 1980.) bio je na glasu kao zajedljiv čovjek. Jednom je, primjerice, telefonirao Georgesu Simenonu, piscu koji je romane “štancao” kao na traci. Gospođa Simenon, koja je digla slušalicu, ispričala se u ime muža: “Georges je upravo započeo novi roman, doista ga sad ne mogu ometati”. Hitchcock će na to ljubaznim glasom: “Molim Vas, pustite ga da u miru završi roman… Toliko dugo mogu ostati pri aparatu”.

Piše: Lucija Kapural

Komentari