Za vas smo odabrali nekoliko anegdota iz života braće po peru, a vi se potrudite zadržati ozbiljan izraz lica nakon što ih pročitate!
Razbojnička posla
Francuski romanopisac, pjesnik, esejist i dramaturg Victor Hugo (1802. – 1885.) bio je poprilično tašt čovjek, a prema onima koje je smatrao konkurencijom znao je biti izrazito zloban. Autor “Jadnika” i “Zvonara crkve Notre-Dame” (na slici!) s osobitim užitkom je ogovarao njemačkog kolegu Goethea, umanjujući njegov literarni značaj. “Ne spominijte mi više toga Goethea! Zar je on, osim ‘Razbojnika’, napisao išta vrijedno?”, pjenio se jednom takvom prilikom. Kad su mu rekli da je autor “Razbojnika” Schiller, Hugo se nacerio: “No, dakle, ni to nije njegovo!”.
Tri tekuća razloga
Američki književnik Mark Twain (1835. – 1910.) bio je poročan čovjek: pušio je četrdesetak cigareta dnevno (taj broj znao se i udvostručiti kad je radio na nekom važnom romanu!), a dane je često započinjao čašicom “žestice”. Svjestan te njegove navade, prijatelj kod kojeg je proveo vikend u nedjelju ujutro mu je ponudio piće prije doručka. Twain je odbio, napomenuvši da za to ima čak tri razloga: “Kao prvo, apstiniram; drugo, prije doručka ne pijem alkohol, a treće – već sam popio tri konjaka!”.
Usnuli kritičari
Ugledni dramatičar Alexandre Dumas (1802. – 1870.) prihvatio je poziv mlađeg kolege na premijeru njegova novog djela. Tijekom drugog čina, Dumas je primijetio da neki gledatelj spava te je zlurado šapnuo prijatelju na uho: “Evo ti najbolje kritike tvog komada!”. Sljedećeg dana, izvedena je Dumasova komedija “Les demoiselles de Saint-Cyr”. Autor je sjedio u loži, zajedno s dramatičarem kojeg je dan ranije bezobrazno “poklopio”. Kad je ovaj spazio da je neki vremešni gledatelj utonuo u san, slavodobitno se okrenuo prema Dumasu: “Dragi prijatelju, čini se da i tvoji komadi mogu uspavati ljude!”. Dumas baci kratki pogled na usnulog djedicu, a potom šapne prijatelju: “Varaš se. To je onaj isti gospodin od jučer, koji se još nije probudio!”.
Preuranjeno slavlje
Jednoga toplog dana, Johanna Wolfganga Goethea (1749. – 1832.) posjetio je osobni liječnik i prijatelj Rehbein. Nakon desetak minuta razgovora, dobri doktor spoznao je dvije stvari: pisac je pijan kao čep i, iz samo njemu poznatog razloga, ljuti se na njega. Kad ga je pitao u čemu je problem, Goethe je, zaplićući jezikom, viknuo: “I ti si mi neki prijatelj! Znaš li uopće koji je danas datum?”. Rehbein će na to: “27. kolovoza”. Goethe se podboči i odvrati: “Ne, danas je 28. kolovoza, što će reći da mi je rođendan… A ti mi uopće nisi čestitao!”. Liječnik mu strpljivo odvrati: “Nisam zaboravio na tvoj rođendan, ali slaviš ga sutra a ne danas!”. Neko vrijeme su se natezali oko današnjeg datuma, a onda je Goethe pozvao slugu da presudi. Kad je ovaj potvrdio da je 27. kolovoza, Goethe se uhvatio za glavu: “Grom i pakao! Uzalud sam se napio!”.
Piše: Lucija Kapural
