Anegdote o čuvenim skladateljima: Ulična tučnjava i šverc duhana

Ako ste skladatelje klasične glazbe doživljavali kao ozbilju, nad zemaljskim trivijalnostima uzdignutu čeljad, daleko ste od istine: riječ je o ljudima od krvi i mesa, sa širokim rasponom mana. Donosimo probrane anegdote o najvećima od najvećih!

Liszt i duga lista obožavateljica

Franza Liszta (1811. – 1886.), madžarskog skladatelja i pijanista (na slici!) opsjedale su mnogobrojne obožavateljice, onodobne groupies, no najupornija (i najnapornija) bila je dama dvojbene mentalne stabilnosti koja je od njega uporno zahtijevala da joj pošalje pramen svoje duge kose. Liszt je na koncu kapitulirao, no nije joj poslao vlastitu već pseću dlaku: shvatio je da njegov kućni ljubimac i on imaju sličnu “frizuru”.

Šverc duhana


Johannes Brahms (1833. – 1897.) bio je iznimno neuredan čovjek: svijetom je hodao u ofucanim kaputima i košuljama punim mrlja, a vječno preširoke hlače je, umjesto remenom, katkad znao stegnuti kravatom. Klošarski modni izričaj jednom je pokušao iskoristiti za švercanje poveće količine duhana preko granice, ali je otkriven te kažnjen “paprenom” globom.

Nitko mi nije ravan!

Wolfgang Amadeus Mozart (1756. – 1791.), velikan bečke klasike, svoga je genija itekako bio svjestan. Kako mu maniri nikad nisu bili jača strana – zapamćen je, primjerice, kao veliki psovač – to je često rezultiralo nimalo gospodskim proplamsajima samohvale. Neki mladi skladatelj maestra je jednom pitao za savjet oko skladanja simfonija. “Premladi ste za simfonije, držite se jednostavnijih formi!”, savjetovao mu je Mozart. “Nisam očekivao da ću ovo čuti od vas… Ta poznato je da ste prvu simfoniju skladali još kao dječak!”, bio je zbunjen mladi glazbenik. AUtor “Čarobne frule” na to se zlobno naceri: “Da, ali to sam bio JA! I, vjeruj mi, dragi, nikoga nisam morao pitati kako se to radi!”.

Bolji sam od prirode!

Skromnost nije bila vrlina ni Mozartova kolege i zemljaka Gustava Mahlera (1860. – 1911.). Jednoga proljetnog dana, skladatelja je u njegovu domu posjetio prijatelj, dirigent Bruno Walter. Posjetitelj se dugo zadržao na prozoru, diveći se pogledu na netaknutu prirodu, pa je skladatelj zaključio kako je vrijeme da se dužno divljenje ukaže njemu. “Ma, priroda kao priroda… Puno je ljepša kao inspiracija za moje skladbe nego ovako, po sebi”.

Argument sile

Da ljubitelji klasične glazbe katkad znaju biti infantilni i agresivni, svjedoči sljedeća anegdota. Vraćajući se kući s večere u prijateljevu domu, finski skladatelj Jean Sibelius (1865. – 1957.) naletio je na uličnu tučnjavu. Isprva se htio skloniti od razuzdane gomile, no onda je shvatio oko čega je sukom izbio: jedna skupina mladića šakama je pokušavala dokazati da je Brahms talentiraniji od Brucknera, druga skupina hrabro je nasrtala da dokaže suprotno. Odbacivši svoj kicoški kaput, Sibelius je uskočio u “ring”, kako bi pomogao zagovornicima teze o Brucknerovoj superiornosti!

Piše: Lucija Kapural

Komentari