Anegdote iz života pokojne glumačke legende: “Čuvajte se, ide Tony Soprano!”

Svojom najimpresivnijom glumačkom kreacijom, antijunakom Tonyjem Sopranom, James Gandolfini (1961. – 2013.) zauvijek je izmijenio povijest pop kulture. Otkako je neurotični mafijaški capo prvi put sjeo na psihijatrijski kauč 1999. godine, televizija je preko noći postala najvitalniji kreativni medij. Zahvaljujući njemu, junaci s malih ekrana više nisu morali biti nabildani ljepotani: sa stotinu i dvadeset kilograma žive vage, glumac je postao neočekivana zvijezda… I neočekivani seks simbol. Premda je tijekom karijere portretirao pretežno grubijane i pripadnike kriminalnog miljea, uvijek je uspijevao unijeti u njih dašak šarma, ranjivosti, ukratko ljudskosti. Njegovim preranim odlaskom, Hollywood je izgubio ne samo velikog glumca nego i velikog čovjeka, nježnog giganta koji je s lakoćom osvajao srca kolega i suradnika. Donosimo zanimljivosti iz života glumačkog Mozarta!

1. odrastao je u Westwoodu u New Jerseyu, kao najmlađe dijete u obitelji talijanskih imigranata. Majka Santa radila je kao upraviteljica kantine u katoličkoj srednjoj školi, dok se otac James Joseph bavio zidarskim poslovima, da bi kasnije pronašao stalno zaposlenje kao domar. Kao dječak, James se ni po čemu nije previše isticao, osim po tjelesnoj snazi. Prijatelj iz djetinjstva Steven prisjeća se da je u susjedstvu slovio kao najjači i najveći: “Uvijek je bio miran i povučen, ali smo ga se iz nekog razloga bojali. Djelovao je kao da će svaki trenutak ‘puknuti’, a niste znali kada će se to dogoditi!”.

2. Nakon mature, upisuje studij komunikologije. “Učinio sam to na majčin nagovor, iako nisam baš frcao akademskim entuzijazmom”, priznao je jednom prilikom. Kako bi se prehranio, zaposlio se u pubu koji se nalazio unutar studentskog kampa. Radio je, pogađate, kao izbacivač. Kako bi što lakše svladavao nepoćudne goste, počeo je trenirati borilačku vještinu krav maga, koju koristi izraelska vojska!

 3. Domogavši se diplome, pojma nije imao što želi raditi u životu. Bio je siguran tek u jedno – da želi živjeti u New Yorku. Po preseljenju u Veliku Jabuku, obavljao je raznorazne poslove: bio je vozač kamiona, barmen, a potom voditelj noćnog kluba “Private Eyes”. Na potonjem mjestu upoznao je različite profile ljudi, od homoseksualaca preko umjetnika do kriminalaca, a ovi su mu, ispričao je, kasnije poslužili kao modeli za glumačke kreacije.

4. Onim u čemu će briljirati počeo se baviti slučajno: prijatelj ga je nagovorio da se zajedno upišu na glumačku radionicu. Zahvaljujući nevjerojatnoj sposobnosti improvizacije, postao je miljenik nastavnika. Profesionalnim vodama zaplivao je kao tridesetogodišnjak, ulogom u brodvejskom hitu “Tramvaj zvan čežnja”. Na “daskama koje život znače” debitirao je s legendama zanata Alecom Baldwinom i Jessicom Lange. Nakon niza nezapaženih filmskih uloga, hvalospjeve kritičara mu donosi ona filozofiranju sklonog mafijaškog ubojice u “Pravoj  romansi”. Gangstera, i to ruskog, glumio je i u akciću “Konačno ubrzanje”, a zakon je nastavio kršiti u drami “Porotnik” (mafijaški plaćenik koji iznenada razvije savjest), komediji “Uhvatite maloga” (utjerivač dugova) te drami “Tako je slatka” (nasilna pijandura koja prebije i pokuša silovati naslovnu slatkicu Robin Wright).

5. Premda je solidno živio od filmova, nikako nije uspijevao dobiti glavnu ulogu. Prekretnicu i katapult prema slavi označio je nastup u “Obitelji Soprano”, jednom od najuspješnijih serijala u povijesti kablovske televizije. Nakon audicije, bio je uvjeren da nema nikakve šanse. “Scenarij me oduševio, ali bih se bio spreman okladiti da će glavna uloga pripasti nekakvom je*enom ljepotanu koji više sliči na Irca nego na Talijana. Bio sam uistinu iznenađen kad su me pitali mogu li se naći s producentom i redateljem Davidom Chaseom sljedeće jutro u devet sati. Čak sam se malo i snuždio jer sam, kao noćna ptica sklona alkoholom natopljenim izlascima, u to vrijeme obično spavao”, ispričao je glumac. Susret je, unatoč nasrtljivim zrakama jutarnjeg sunca, prošao iznad svih očekivanja. Chase i Gandolfini postali su suradnici i bliski prijatelji: od 1999. do 2007. godine, snimili su osamdeset šest nastavaka serijala koji je nedugo nakon prikazivanja stekao kultni status. Za ulogu Tonyja Soprana, mafijaškog capa koji pokušava balansirati između kriminalnih obaveza i zahtjeva razmažene obitelji, pazeći pritom na visoki kolesterol i otvarajući dušu na psihijatrijskom kauču, zasluženo je pokupio tri “Emmyja”, “Zlatni globus” te nagrade Američkoga filmskog instituta i Udruge filmskih glumaca.

6. Gandolfini je često isticao da između njega i Tonyja Soprana nema previše sličnosti: “Ljudi me doživljavaju kao opakog tipa, ali je to, vjerujte mi, daleko od istine. U stvarnosti sam simpatičan neurotik, nešto poput Woodyja Allena od 120 kilograma!”. Do koje su ga mjere poistovjećivali s njegovim najpoznatijim likom, svjedoči anegdota s njujorških ulica. Vraćajući se iz kafića, glumac je nabasao na prizor kao iz svojih filmova: dva mlada razbojnika pokušavala su istrgnuti torbicu iz ruku nemoćne starice. Nakon što su spazili Gandolfinija, smjesta su prekinuli kriminalnu aktivnost. “Ide Tony Soprano! Bježimo!”, viknuo je krupniji mladić kolegi, a potom su obojica nestala u vidu lastinog repa. Glumac je žrtvi pomogao da ustane a, da stvar bude apsurdnija, očevici događaja pohvalili su “Soprana” zato što je “ipak stao na stranu pravde”.

7. Zapažene uloge ostvario i u filmovima “Meksikanac” (osjećajni gay mafioso), “Čovjek kojeg nije bilo” (vlasnik dućana koji nabija rogove zakonitoj bračnoj družici), “Ljubav i cigarete” (građevinski radnik koji vara dosadnu Susan Sarandon s razvratnom Kate Winslett), “Osamljena srca” (odlučni detektiv na tragu para serijskih ubojica), “Ubij ih nježno” (ostarjeli plaćeni ubojica kojeg više zanima alkohol nego izvršenje još jednog zadatka) i “Zero Dark Thirty” (šef CIA-e), a okušao se i kao producent filmova “Alive Day Memories” i “Wartorn”, dokumentaraca o psihološkim traumama američkih vojnika.

8. Nedugo nakon početka emitiranja “Obitelji Soprano”, uplovio je u bračnu luku s dugogodišnjom djevojkom i osobnom tajnicom Marcy Wudarski. Gandolfinijeva iznenadna slava promijenila je ranije skladan odnos. Korpulentni muškarac preko noći se našao okružen zanosnim djevojkama, mahom glumicama u potrazi za uspjehom. Umjesto da brine o tek rođenom sinu Michaelu, odao se noćnom životu i tulumarenju. Marcy, koja je u početku pronalazila opravdanja za suprugove nestašluke, pomahnitala je kad joj je ovaj uručio papire za razvod. Krenula je u ogorčenu medijsku kampanju protiv bivšega dragog, nabrajajući starlete s kojima ju je varao, seksualne devijacije u kojima je uživao, pa i njegovu navodnu sklonost opijatima… Sit javnog pranja prljava obiteljskog rublja, Gandolfini je samo kratko komentirao da u njenim navodima nema istine, te da su braku presudili psihički problemi s kojima se odbijala suočiti.

9. Ljubavnu sreću je pronašao u zagrljaju bivše manekenke Deborah Lin. Vjenčali su se u ljeto 2008. u njezinu rodnom Honoluluu, a kum im je bio glumčev sin. Nakon što su postali ponosni roditelji djevojčice Liliane Ruth, činilo se kako su se Gandolfiniju sve kockice posložile. Sudbina je, međutim, za njega imala drugačiji plan.

10. Kad je otputovao u domovinu svojih predaka, zbog filmskog festivala u sicilijanskoj Taormini, nitko nije mogao ni slutiti da će se kući vratiti u lijesu. Dana 19. lipnja 2013. godine, Veliki Redatelj odlučio je da je došlo vrijeme za posljednji rez. Nakon obilne večere u društvu 13-godišnjeg sina Michaela, glumcu je pozlilo. Oko 22 sata, sin ga je pronašao na podu kupaonice hotela “Boscolo Exedra Roma”. Hitna pomoć stigla je za tren oka, ali Gandolfiniju više nije bilo spasa. Umro je od srčanog udara, u 52. godini života.

Piše: Lucija Kapural

Komentari