Josef Blösche: Frankestein iz Varšavskog geta

Jedna od najpoznatijih fotografija Drugog svjetskog rata je ona na kojoj žene i djeca izlaze iz skrovišta u podrumu jedne od zgrada u Varšavskom getu. Svi imaju podignute ruke, u znak predaje, a na čelu je prestrašeni maleni dječak. Sa strane se nalaze njemački vojnici, među njima je najvidljiviji s mitraljezom u ruci, i naočalama na kacigi, SS-ovac Josef Blösche. U današnjem članku donosimo vam priču o jednom od najvećih nacističkih zločinaca, koji je intenzivno sudjelovao u sustavnom ubijanju stanovnika Varšavskog geta.

Josef do dolaska u Varšavski geto

Josef je rođen u njemačkoj obitelji na području sudetske oblasti na teritoriju Čehoslovačke, u blizini granice s Njemačkom i Poljskom. Obrazovanje je napustio već u četrnaestoj godini. U svojoj dvadeset i šestoj godini pridružio se SS-u, a godinu dana kasnije nakon njemačke invazije na Poljsku u rujnu 1939. poslan je na to područje. Prvo je patrolirao na području uz obalu rijeke Buge, a kasnije je premješten u ured Gestapoa u grad Siedlce u istočnoj Poljskoj. Nakon napada Njemačke na Sovjetski Savez u lipnju 1941., poslan je na opet na novo okupirano područje, gdje je služio u mobilnim streljačkim odredima i tako sudjelovao u tamošnjim masovnim pogubljenjima. Krajem 1941. premješten je u Varšavu, točnije u Varšavski geto.

Kako je dobio nadimak?


Vrlo brzo je postao ozloglašen kao policajac u getu osobito u kasnijoj pobuni 1943. godine. Neki smatraju da je besmisleno nazvati ga Frankensteinom, no zapravo su mu taj nadimak dali Židovi u getu, a ne kasniji povjesničari jer ga je u potpunosti zaslužio. Nadimak je dobio prema imenu romana Mary Shelley, a koji se smatra prvi znanstveno fantastičnim romanom. On je u osnovi sinonim za Sotonu zbog svoje brutalnosti. Vjerojatno je vezan i uz njegovu fizičku pojavnost, no više ima veze s njegovim karakterom. Redovito je silovao žene koje bi nakon toga pogubio. Na meti su mu bile ponajviše trudnice i djeca. Zbog svoje angažiranosti u sadističkim zlostavljanjima unutar geta odlikovan je nakon gušenja ustanka njemačkim križem.

Što se događalo nakon pada Varšave?

Nakon oslobođenja Varšave Josef se predao Sovjetima te je završio u radnom logoru, u kojem je radio razne teške fizičke poslove u kamenolomima i na izgradnji cesta u Istočnoj Njemačkoj. Godine 1946. premješten na područje Čehoslovačke, gdje je radio kao vozač kamiona u rudniku ugljena. Samo dva dana nakon premještaja, kavez s dizalicom mu je pao na glavu te je s teškim ozljedama glave primljen je u bolnicu u Ostravi. Zadobio je teške ozljede glave, pri čemu je trajno unakažen. Nakon teške nesreće je iz bolnice pušten na slobodu 1947. godine. Odlazi k obitelji koja je morala napustiti sudetsku oblast te je preslila u Istočnu Njemačku. Tu se kasnije oženio za ratnu udovicu s kojom je imao dvoje djece.

Deformacija mu “kupila” slobodu

Izvješće nekadašnjeg zapovjednika geta Jürgena Stroopa, koji je krvavo ugušio ustanak u getu, dalo je brojne fotografije Josefa. Deformacija mu je “kupila” slobodu na određeno vrijeme jer ga je bilo teško identificirati. No, konačno je identificiran tijekom suđenja ratnim zločincima u Hamburgu. Istočnonjemačka tajna policija Stasi je nakon toga započela istragu. Uhićen je nakon što je završio noćnu smjenu u tvrtki Kaliwerk 1967. godine. Suđenje za ratne zločine započelo mu je dvije godine kasnije. Ovdje prenosimo dio dijaloga sa suđenja:

Sudac: Bili ste s mitraljezom… protiv dječaka kojeg ste izvukli iz zgrade podignutih ruku. Kako su ti stanovnici reagirali u tim trenucima?
Blösche: Bili su prestrašeni.
Sudac: To je vidljivo na malom dječaku. O čemu se razmišljali?
Blösche: Bili smo svjedoci ovakvih scena svakodnevno. Nismo stigli razmišljati.

Nakon ovog suđenja Josef je osuđen na smrt. Pogubljen je u ljeto 1969., jednim hicem u potiljak. Tijelo mu je kremirano i pohranjeno u Leipzigu.

Završit ćemo prikladnim citatom Friedricha Nietzschea: Tko god se bori protiv čudovišta neka pazi da pritom i sam ne postane čudovište.

Piše: Sonja Kirchhoffer

Komentari