Bolna i krvava praksa: Djeci su čupali kompletno zubalo, i to bez anestezije!

Zašto su, početkom devetnaestog stoljeća, pacijenti doslovce hrlili na bolan i skup tretman kompletnog uklanjanja zuba? Gdje su radnici masovno štrajkali zbog iznimno važnog prava na nošenje brkova? Kako su se ljudi dizali na vrijeme za odlazak na posao prije nego što su im bile dostupne budilice? Uživajte u zanimljivim činjenicama iz povijesti koje smo za vas odabrali!

Idealan svadbeni poklon? Čupanje zubi naživo!

Ako strahujete od posjeta zubaru, zamislite tek kako bi vam bilo da ste živjeli u Engleskoj početkom devetnaestog stoljeća! U to vrijeme je, naime, dentalna higijena bila na niskim granama, pa su ljudi već u ranoj mladosti imali brojne pokvarene zube. To je podrazumijevalo odlazak lokalnom brijaču-kirirgu, koji bi truli zub uhvatio kliještima te ga snažnim trzajem iščupao, i to bez anestezije. Iz tog razloga, mnogi su roditelji štedjeli kako bi potomcima mogli dati prekrasan dar: kompletno uklanjanje zuba te njihovo nadomještanje protezom. S vremenom, taj bolan i skup tretman postao je jedan od najpoželjnijih svadbenih poklona.

Pravo na nošenje brkova naravno je i neotuđivo


Koncem devetnaestog i početkom dvadesetog stoljeća, bilo je teško zamisliti francuskog gospodina bez tankih, elegantnih, pomno navoštenih brkova. Kako bi se od njih razlikovali, pripadnici buržoazije donijeli su zakon da sluge i konobari, pripadnici nižega društvenog sloja, moraju biti glatko izbrijani na poslu. Bio je to povod da konobari, ionako nezadovoljni radnim uvjetima, stupe u štrajk – zahtijevali su, i dobili, veće plaće, kraće radno vrijeme te, što je najvažnije, pravo da nose brkove kakve žele i kad žele!

Ustaj, radni narode!

U devetnaestom stoljeću, u vrijeme kad budilice još nisu bile dostupne širokim masama, u Engleskoj i Irskoj je postojala profesija zvana “knocker-upper”. Oboružani dugačkim cijevima, ovi su “buditelji” obilazili stambene četvrti. Kad bi, u dogovoreno vrijeme, došli na adresu koja se nalazila na njihovom popisu, posegnuli bi za “projektilom”, najčešće kakvom košticom ili zrnom graška, stavili ga na vrh cijevi te svom snagom puhnuli u njen suprotni kraj. Municija bi potom doletjela u prozor klijenta, što bi ovog probudilo. U slučaju tvrdokornih spavača, postupak se ponavljao nekoliko puta. Radno mjesto nije se smjelo napuštati dok klijent ne bi dao znak da je budan. Posao su najčešće vršili stariji muškarci i žene, no ponekad su ga policajci obavljali “u fušu”, za vrijeme regularnih jutarnjih patrola, kako bi “podebljali” mjesečna primanja.

Ne želiš bebu? Skači i kiši!

Jedna od najpopularnijih metoda kontracepcije u antičkom Rimu bilo je ispiranje vagina kiselim ili slanim tekućinama – poput morske vode, limunova soka ili octa – nakon koitusa. Vodeći medicinski autoriteti tog vremena vjerovali su, naime, kako taj tretman uništava muško sjeme te tako sprečava začeće. Drevni Grci preferirali su još bizarniji način borbe protiv neželjene trudnoće. Ženama se, naime, preporučalo da, nakon seksualnog odnosa, skoče unatrag točno sedam puta, istodobno fingirajući da kišu. Glasoviti liječnik Soranus objasnio je, naime, kako paralelno skakanje i kihanje pouzdano zaustavlja spermu na putu ka maternici. Osim što je tehnički vrlo zahtjevna, ova metoda je, ne treba posebno ni spominjati, posve neučinkovita.

Piše: Lucija Kapural

Komentari