Pakao postoji – i nalazi se na Zemlji! Junko Furuta (1971. – 1989.), japanska srednjoškolka koja u svojih kratkih osamnaest godina ni mrava nije zgazila, u njemu je provela točno četrdeset četiri dana. Umrla je sama, u nezamislivoj agoniji, a zadnjih dana života opetovano je molila svoje otmičare da joj prikrate muke. Odbili su to učiniti – njena patnja bila je njihovo zadovoljstvo.
Njeni krvnici nisu bili nikakvi serijski ubojice niti profesionalni zločinci, već četvorica tinejdžera. Osamnaestogodišnjak Hiroshi Miyano, sedamnaestogodišnjaci Jō Ogura i Yasushi Watanabe te šesnaeatogodišnji Shinji Minato počinitelji su najjezivijeg zločina u japanskoj poslijeratnoj povijesti. Da stvar bude gora, za njega su dobili smiješno malene kazne, a po izlasku na slobodu nastavili su terorizirati sve koji su imali nesreću naći im se na putu.
Junko Furuta, anđeoski lijepa i marljiva djevojka, odrasla je u Misatu, gradu u japanskoj prefekturi Saitama. U školi je nizala same petice, a nakon nastave honorarno je radila u dućanu električne opreme, gdje se trebala zaposliti za stalno nakon skorašnje mature. Roditelji i braća silno su se ponosili njenim uspjesima, a slovila je i za jednu od najpopularnijih učenica u razredu. Četvorica monstruma, koji su je uspjeli svesti na hrpu izranjavanog mesa, bili su chimpre, neka vrsta potrčka-novaka u bandi Yakuza. Iza njih je bila dugačka lista uhićenja zbog zločina u rasponu od krađe torbica do silovanja.
Što im je Furuta skrivila? Njen “zločin” sastojao se u tome da je 25. studenog 1988., oko osam sati uvečer, prolazila ulicom kojom su lijeno šetali Miyano i Minato. Dvojica propalica, koji su se dogovorili da će tog dana nekoga silovati, nacerili su se jedan drugom kad su ugledali lijepu crnku na biciklu. Prije nego što ih je spazila, razdvojili su se. Minato je vozačicu oborio na tlo i pobjegao, na što joj je, glumeći dobrog Samaritanca, Miyano prišao i pomogao joj ustati. Ponudio joj je pratnju do kuće, za slučaj da se “onaj drznik vrati”, što je sa zahvalnošću prihvatila. Kući, međutim, neće stići… Nikad više.
Kad su prolazili pored osamljenog skladišta, Miyano je djevojku nagurao u zgradu a potom silovao. Dok je, u stanju šoka, ležala na prljavom podu, rekao joj je da ga, kao člana Yakuza, mora slušati ako ne želi da joj njegovi prijatelji iz bande pobiju obitelj. Kako joj je prekopao ruksak i pronašao osobnu kartu, znala je da mu neće biti problem naći njenu kuću, pa je pristala poći u hotel s napadačem. Ondje ju je još jednom silovao, a potom pozvao trojicu bliskih prijatelja da mu se pridruže u iživljavanju nad krhkom djevojkom.
Strahujući za bližnje, pratila je četvoricu silovatelja do kuće Minatovih roditelja. Iz nje neće izaći, barem ne živa. Vođa čudovišta, Miyano, došao je na dijabolično lukav plan: natjerao je djevojku da telefonira majci i obavijesti je o svome bijegu od kuće, kako ova ne bi otišla na policiju. Kupivši si tako vrijeme, mogli su sa svojom žrtvom činiti što su htjeli. Isprva, Minato je lagao roditeljima da mu je Junko nova djevojka, no ovima je vrlo brzo postalo jasno da se jadncia u njihovom domu nalazi protiv svoje volje. Što su poduzeli, možda se pitate… Odgovor je porazan: ništa! Kasnije, kad im mezimca s lancima na rukama utrpaju u policijski auto, “majka i otac godine” ispričat će kako su se bojali vlastitog sina, zbog njegovih veza s kriminalnim krugovima i činjenice da je iz dana u dan postajao sve nasilniji.
Junko Furata bit će “gošća” njihova podruma točno 44 dana. Za to vrijeme, njeni tamničari opetovano će je silovati i mučiti. Tortura je počela svakodnevnim batinanjem, da bi eskalirala do guranja vrelih žarulja, zahrđalih šipki i škara u vaginu i anus, čupanja bradavica kliještima, probadanja trbuha pletaćim iglama i paljenja očnih kapaka. Pred kraj, demoni više nisu seksualno nasrtali na žrtvu: potpuno izobličenog lica, s gnojnim ranama koje su nepodnošljivo smrdjele, prestala ih je privlačiti. Uz to, bila je mršava poput skeleta, budući da su je “hranili” gotovo isključivo mlijekom. Ponekad, kako bi je dodatno mučili, natjerali bi je da jede žive žohare.
Dana 4. siječnja 1989., nakon što je izgubio partiju mahjonga, Miyano je svoj bijes iskalio na Junko. Krvnički ju je izmlatio, u čemu su mu se nakon nekoliko minuta pridružila i ostala trojica. Potom ju je prisilio da popije vlastiti urin. Kako za to nije imala snage, udario je njenom glavom o zid, nakon čega je dobila neku vrstu epileptičnog napadaja. Dok se grčila na podu, otmičari su je nastavljali tući: kako im njen gnoj ne bi padao po rukama, omotali su ih plastičnim vrećicama. Kad su se umorili, polili su joj noge benzinom i zapalili ih. Djevojka je vrištala u agoniji, a oni su se smijali. Nakon što se vatra pogasila, odlučili bi skoknuti do obližnje zalogajnice. Dok su žvakali masne krumpiriće, Junko Furuta ispustila je posljednji dah.
Ubojice su njeno tijelo nagurali u metalnu bačvu i automobilom ga prevezli do zabačena šumarka. Da se jednom od njih, Miyanu, nije razvezao jezik, moguće je da njeni ostaci nikad ne bi ni bili pronađeni. Miyano i Ogura su, naime, bili priveden zbog drugog slučaja, silovanja devetnaestogodišnjakinje. Kako policajci nisu spominjali ime žrtve, Miyano je zaključio da su doznali za Junko te je, ne štedeći na slikovitim opisima, priznao što su joj napravili. Bojao se, naime, da će ga Ogura, ispitivan u drugoj sobi, preduhitriti te se izboriti za blažu kaznu. Kao kolovođa, Miyano je osuđen na dvadeset godina zatvora. Ostali mladići dobili su simbolične kazne, od četiri do osam godina iza rešetaka.
Nedugo po izlasku na slobodu, Miyano je opet “pao”, ovaj put zbog prevare. Watanabe se pak opredijelio za karijeru lupeža. I Minato, koji u životu ni dana nije radio, nastavio je koračati stazom zločina. Novi boravak na državnim jaslama priskrbio mu je pokušaj ubojstva sredovječnog muškarca: nakon što ga je prebio metalnom šipkom, hladnokrvno mu je prerezao grkljan, a liječnici su rekli da je pravo čudo što je ostao živ. Ogura je pak života pokušao lišiti mladića koji se navodno “upucavao” njegovoj supruzi (da, neka žena doista se pristala udati za to biće!) a na robiji, kao i na slobodi, nije se prestajao hvaliti svojom ulogom u ubojstvu Junko Furute. U njegovom slučaju, jabuka je bila vrlo slična stablu s kojeg je pala. Ogurina majka je vandalizirala Furutin grob – ubijenu djevojku je, naime, krivila za probleme koji su snašli njenog sina!
Piše: Lucija Kapural
