Bivši tajnik Austro-Ugarske kraljevske kancelarije Mihael Barić krenuo je na putovanje u Egipat 1848. godine. To je bilo vrijeme kad je u Europi egipatska kultura bila iznimno popularna. U Egiptu je upoznao pljačkaše grobnica od kojih je kupio vrlo neobičan suvenir – mumiju.
Barić je svoj novi suvenir smjestio u svoj dom u Beču, i to u vitrinu. Njegov brat poklonio je mumiju Jugoslavenskoj akademiji za znanost i umjetnost 1862. godine. Tek nakon 30-ak godina uočeno je da platno u kojem je umotana mumija nije egipatsko, nego da je riječ o etručšanskom pismu. A onda je zavladalo još veće oduševljenje kad su znanstvenici otkrili da je to najdulji natpis na etruščanskom jeziku na svijetu. Prozvali su je Ružica.
Platno, na kojem je ispisano 1130 riječi, potječe iz 4. st. pr. Krista i naziva se Zagrebačka lanena knjiga. Dugačka je 340 cm, a širina iznosi 35 cm. Odgonetnute su neke riječi povezane sa žrtvenim darovima i datumima svetkovina.
Etruščani su živjeli na području današnje Toskane u Italiji između 8. i 1. st. pr. Kr. i nije poznato jesu li putovali čak do Egipta. Kako je ovo platno dospjelo u egipatsku grobnicu, još nije razriješeno. Uz mumiju je pronađen popratni papirus s podacima pokojnice i nekoliko poglavlja Knjige mrtvih. Znamo da se zvala Nesi-hensu, a njen suprug Paher-hensu. On je po zanimanju bio krojač koji je u Tebi izrađivao odjeću za kipove boga Amona.
Piše: Marsela Alić
