Često pišemo o tajanstvenim pojavama i nalazima u dalekom svijetu, no danas ćemo se zadržati na domaćem terenu. Ne znamo jeste li čuli za Spilu kod Nakovane? U pitanju je relativno nov nalaz koji pokazuje da smo na Pelješcu imali zanimljivo svetište koje je korišteno u mlađem željeznom dobu.
Otkriće iz 1999. godine
Spila Nakovana je špilja smještena u blizini istoimenog mjesta na poluotoku Pelješcu. Mještani je odvajkada nazivaju Spilom. Na prvi pogled djeluje samo kao neka vrsta polupećine, no na mjestu gdje se dobiva dojam da špilja završava nalazi se prolaz koji vodi duboko u unutrašnjost. Spila je poznata odavno i stručnoj javnost, no 1999. otkriven je stražnji dio špilje koji je bio zatrpan kamenjem.
Špilja korišten još u neolitiku
Znamo da je polupećinski dio bio naseljen još u mlađem kamenom dobu kao i kasnije u periodu eneolitika. O tim ranim boravcima u špilji svjedoče ostaci keramike pronađene zajedno s brojnim životinjskim kostima razbacanim uokolo ognjišta. Prema vapnenačkim naslagama jasno je da je špilja bila nakon tog razdoblja dugo nenaseljena.
Stalagmit povezan s falusnom simbolikom
Nakon pronalaska stražnjeg dijela špilje, u unutrašnjosti je nađeno zanimljivo svetište u čijem je središtu bio stalagmit visoko 65 centimetara. On dominira prostorom jedne od dvorana, a uokolo njega prikupljena je prilična količina helenističke keramike. Pretpostavlja se da je ovo bilo svetište u kojem su se održavali obredi povezani s plodnošću. Sami stalagmiti aludiraju na falusnu simboliku. Tu su ujedno nađeni najfiniji ulomci helenističkog posuđa. Nađena keramika je služila za konzumiranje hrane i pića, očito vezane uz određene obrede koji su se ovdje održavali. Osim toga ovdje su nađeni i ostaci ploče koja se tumači kao najstarija astrošloška ploča na svijetu, a koja zasigurno nije pripadala ilirskom svijetu. Prema keramici može se zaključiti da je riječ o svetištu koje je egzistiralo između 4. i 1.stoljeća prije Kr. Na pojedinim ulomcima keramike evidentirani su natpisi, koji su jedinim dijelom povezani s imenima božanstava, a drugim s osobama koje su donijele u svetište određene zavjetne darove. Na jednom od natpisa se spominju tako kao darovatelji neki Heraklid i Amarto, a što su imena karakteristična za grčki svijet.
Ilirsko ili helenističko svetište?
Iako se ovo svetište često naziva ilirskim nismo sigurni može li se taj zaključak prihvatiti “zdravo za gotovo” jer ovdje nije nađena domorodačka keramika već samo helenistička, barem prema javnosti dostupnim podacima. Iako se Spila nalazila na ilirskom području, oni koji su je posjećivali gotovo su isključivo bili, čini se, helenistički pomorci, čemu u prilog idu i ranije spomenuta imena. Zato bismo svetište radije tretirali helenističkim, a tome bi u prilog išla i njegova datacija jer se koristi isključivo između 4. i 1. stoljeća prije Krista, znači ni prije ni poslije tog razdoblja. Spila nakon toga pada u zaborav dug više od 2000 godina.
Piše: Sonja Kirchhoffer
