Na današnji dan

Petar Preradović – siroče graničarskog časnika

Ove godine slavimo 200. obljetnicu rođenja Petra Preradovića, čovjeka koji je u habsburškoj vojsci postigao visok čin, a u poeziji postao jedan od prvaka ilirskog preporoda. U jednoj osobi spojili su se naizgled nespojevi talenti. Ovo je serijal o Preradu, generalu u čijim pjesmama hrvatski jezik zuji, zveči, zvoni, zvuči, šumi, grmi, tutnji i huči.

Petar Preradović rodio se u časničkoj obitelji 19. ožujka 1818. u mjestašcu Grabrovnica, u Đurđevačkoj krajiškoj pukovniji. Onamo se obitelj doselila nakon što je njegov otac Jovan stupio u vojnu mirovinu. Imao je tek deset godina kad mu je otac umro, a majka Pelagija Ivičić, ostavši sama s troje male djece, poslala je Petra u vojnu školu u Bjelovaru. Zatim je poslala molbu u Theresianum – najbolju vojnu akademiju Habsburške Monarhije. Kao siroče krajišničkog časnika primljen je 1830. godine. Ondje se školovao osam godina, a majka se njime ponosila jer je Petar iz godine u godinu bio najbolji đak u generaciji.

Obitelj Preradović bila je pravoslavne vjeroispovijesti. Tijekom školovanja morao je prijeći na katoličanstvo jer je to bio uvjet austrijske vojne škole. Do kraja života Prerad, kako su ga zvali prijatelji, poštivat će kršćanska načela i zalagati se za miran suživot katolika i pravoslavaca. Što se tiče jezika, naučio je njemački kao materinji. U školi je dobio zadatak napisati kako je doživio strašan požar koji je 1834. gotovo uništio Bečko Novo Mjesto. Odlučio je napisati pjesmu Der Brand von Neustadt. Dobio je pohvale i od učenika i nastavnika, pa je za svaku prigodu morao pisati pjesme. To su bili početnički pjesnički pokušaji na njemačkom jeziku, skromnije umjetničke vrijednosti, bez pomišljanja da će se jednog dana kadet Petar Preradović pretvoriti u jednog od najvećih hrvatskih pjesnika ilirskog preporoda. U autobiografiji je kasnije napisao: “Po prirođenom nagnuću k pjesničtvu upotrebljavao sam svaki prazan časak i bavio se njemačkom literaturom, potrošio silu novaca sve na njemačke knjige i kovao njemačke pjesme, od kojih još sada znatan broj čuvam, ali ne poradi njihove vriednosti nego kao prvu književnu nagradu svoju.”

Obrazovanje je završio 1838. godine s činom poručnika. Na svoju molbu dodijeljen je ugarskoj 33. pješačkoj pukovniji u Milano. No prije toga otišao je posjetiti majku i sestru Mariju (brat Stevan poginuo je kao potporučnik 1932. u Italiji). U početku mu je bilo teško sporazumijevati se na hrvatskom jeziku, ali “Međusobna ljubav tu je bila čudotvorna učiteljica, te za jedno mjesec dana ja se uvježbah natoliko u narodnom jeziku, da sam se o svakidanjih stvarnih prilično dobro razgovarati mogao.”

Piše: Marsela Alić


Preporoditelj Petar Preradović

Spašavanje satnika Preradovića

Rodna kuća Petra Preradovića

Zdravo da si, domovino mila

Hrabrost i strpljivost!

Spiritizam i ostatak života

Komentari