Hrvatska kulturna zajednica u Vojvodini – 1937.

SUBOTICA Ference Raichl Palace

Danas u Vojvodini živi gotovo 80 000 Hrvata.

Na području današnje Vojvodine Hrvati žive, prema nekim teorijama, još od doseljavanja Slavena u 6. stoljeću, pogotovo u Srijemu, gdje i danas čine mnogobrojnu nacionalnu manjinu. U hrvatskoj kronici iz 12. stoljeća spominje se srijemski ban kao jedan od sedam hrvatskih banova.

Hrvati su u Vojvodini preživjeli stvaranja i propasti mnogih carstava, kraljevstava i država. Nakon pada Austro-Ugarske 1918. Hrvati u Vojvodini ostvaruju neka prava, razvijaju svoju kulturu te preuzimaju važne političke funkcije u Subotici, glavnom gradu Vojvodine. Međutim, već sljedeće godine (1919.) Srbi su smjenili Hrvate s važnih položaja i iskoristili hrvatsku neslogu. Naime, dio Bunjevaca se nije htio izjasniti kao Hrvati, nego samo kao Bunjevci. Iako se zaista radi o Hrvatima koji su davnih dana došli iz Hercegovine i Dalmacije, Bunjevci su se priklonili Srbima. Time se smanjio udio Hrvata u ukupnom broju stanovništva, a taj problem postoji i danas…

Vojvodina se tijekom 1930-ih nalazila u sklopu Kraljevine Jugoslavije koja je bila podijeljena na banovine. Na učvršćenju hrvatskog identiteta u Vojvodini tih je godina posebno pridonijela Hrvatska seljačka stranka na čelu sa Stjepanom Radićem. Nastaju Vojvođanski pokret i hrvatske političke stranke. Velik uspjeh postignut je 23. siječnja 1937. godine, kada je banska uprava Dunavske banovine odobrila pravila novoosnovane Hrvatske kulturne zajednice u Subotici koja i danas ima važnu ulogu u očuvanju hrvatske kulture u Vojvodini.

Danas u Vojvodini živi gotovo 80 000 Hrvata, većinom u Subotici, Novom Sadu i Somboru.

Komentari