Svi znamo za stare Liburne, no područje koje su oni nastanjivali je dosta problematično. U njegovom određivanju najveću pomoć pruža Plinije Stariji, onaj radoznalac koji je izgubio glavu za erupcije Vezuva nakon što je krenuo u neuspješnu misiju spašavanja svoje prijateljice i drugih zarobljenih ljudi na ugroženom području. Prema njegovoj trećoj knjizi Prirodopisa, područje Liburnije obuhvaćalo je najveći dio istočne Istre, kvarnersko i podvelebitsko primorje kao i sjevernu Dalmaciju s otocima. Ovaj je teritorij bio planinskim lancem Dinarida odvojen od kontinentalnog dijela Hrvatske. Preciznije određenje smještaja, prema njemu, bilo bi između rijeka Raše na sjeveru i Krke na jugu.
Granice koje nisu sporne i one koje to jesu!
Granica na Raši nije sporna jer je ona bila i etnička granica između Liburna i Histra, međutim, nije sve tako jasno kada su u pitanju drugi susjedi poput Japoda. Različiti izvori pak misle drugačije, tako Teopomp, koji je živio nekoliko stoljeća prije Plinija smatra da Liburnija nije obuhvaća Kvarner i Podvelebitski kanal, što može biti posljedica činjenice da piše o znatno ranijem periodu u kojem se situacija mogla višekratno promijeniti do Plinija, no moramo nadodati da ga suvremena povijesna znanost smatra ne baš pouzdanim izvorom jer je bio kompilator koji je rijetko kada iznosio svoje zaključke već je prenosio tuđe. Izvori, pa tako i pouzdani Plinije spominju rijeku Telavij, za koju vjerojatno niste nikada čuli, osim ako ste kojim slučajem studirali povijest, kao liburnsko-japodsku granicu, međutim, ona se različito identificira u znanosti i donedavno se najvećim dijelom poistovjećivala sa Zrmanjom. Danas je to mišljenje zahvaljujući sada već pokojnom eruditu Slobodanu Čači odbačeno jer antički autori nisu kao što se do nedavno mislilo u određivanju granica primarno polazili od velikih riječnih tokova. Da je tome tako ima bezbroj primjera, pa tako Plinije kada piše o Histriji ne spominje najveću istarsku rijeku Mirnu dok je matematički genije Ptolomej izostavio Rašu na istarskom području. Danas se smatra da je taj problematični Telavij u stvari malena rječica Žrnovica koja se ulijeva u Jadran južnije od Senja kod Sv. Jurja.
Japodi zauzimaju liburnsko primorje
Japodsko je područje bilo smješteno s kontinentalne strane Velebita, no oni su se u jednom trenutku proširili na primorsko liburnsko područje. Prema arheološkim istraživanjima, podvelebitskog prostora i Kvarnera, koja su kako možete pretpostaviti u nas skromna zbog nedostatka sredstava, uočeno je da je ovdašnja materijalna kultura starijeg željeznog doba nosila liburnska kulturna obilježja, što bi išlo u prilog izvorno liburnskog prostora i demantiralo bi Teopompa. Pretpostavlja se da je japodsko širenje bilo kratkog vijeka, a ono se objašnjava slabljenjem Liburna u kojem su određenu ulogu odigrali Grci u 4. st. pr. Krista, ali je vjerojatno još presudniju ulogu imala ilirska talasokracija.
“Šutnja” izvora o rimsko-liburnskim sukobima
Upravo zbog Japoda vrlo je moguće da su Liburni iskoristili pojavu Rimljana na ovim prostorima kako bi se oslobodili okupatora, zbog čega su vjerojatno bili rimski kolaboracionisti, i to bi objasnilo “šutnju” izvora o rimsko-liburnskim sukobima. Nije nemoguće da je, kako pretpostavlja Čače, od prve polovice 1. st. pr. Krista čitava Liburnija ponovno u vlasti Liburna zahvaljujući suradnji s Rimljanima, i da se upravo zbog toga oni, kada su s rimskom zaleđinom “dobili krila”, i sami šire prema jugu prisvajanjem, možda i delmatske Promone. Prema svemu sudeći japodsko-liburnsku granicu čine velebitski masiv i, sudeći prema Pliniju, rijeka Žrnovica. Nejasne su nam još uvijek točne granice i s drugim susjedima na jugoistoku i jugu s Ditionima i Delmatima. Granica na jugoistoku je išla negdje oko izvora Zrmanje i Une, dok je na jugu bila oko rijeke Krke. Iako je ta granica na Krki slijedila riječni tok, smatra se, ili bolje smatraju neki, da ju je u određenom razdoblju prešla na istok da bi se u gornjem toku ponovno vratila na nju. Čače kao “Alfa i Omega” za ovo područje smatrao je da se prvotni i najjači prodor Japoda zbio na području otprilike između Rijeke i Senja, kao najlakšoj vezi obale i zaleđa.
O ovoj tematici situacija je iduća koliko znanstvenika toliko i mišljenja, karikiramo, ali mišljenja su vrlo raznolika. No Liburni su uz obalu nastanjivali i otoke, no o tome nekom drugom zgodom.
Piše: Sonja Kirchhoffer
