‘Davna je prošlost onaj posljednji zimski dan u godini tisuću desetstotoj, kad je iz Zagreba krenuo na svoju prvu pokusnu vožnju popularni, lokalni vlak – ‘SAMOBOREC’.
Šezdeset i dvije godine otad su prošle, a živi se očevici prisjećaju nezaboravna dočeka u Samoboru. Miško Stanišak, osamdesetogodišnji starac, visoka uzrasta, kome su godine tek neznatno pogrbile leđa… živi leksikon te male željeznice pamti događaj što ga je kao prvi vlakovođa doživio pri ulasku vlaka u Samobor na staru 1900. godinu.
‘To vam je bilo ovak: oko pola dvanaest vlak je krenul iz Zagreba. Lokomotiva je vlekla sedam vagončekov. Polahko je to išlo. Sat i pol nam je trebalo do Samobora. Čovek bi i peške prije došel, kaj ne? Ali, kad smo došli v Samobor, zdaleka smo videli da nam je pripravljen veliki doček. I, znate, zbilja bilo vam je tu seljaka, da vas bog pita koliko, bila je i pleh muzika, pa vojno-veteransko društvo… Vsega je tu bilo, moj prijatelju. Kad je vlak zašel v stanicu, muzika je svirala da se je vse orilo, a seljaštvo je vikalo: cugec, cugec, cugec naš dragi!’
Samoborček je naziv za uskotračnu željeznicu koja je spajala Zagreb sa Samoborom od 1901. do 1979. godine. Javni promet je krenuo 16. siječnja 1901. godine sa četiri parna vlaka iz Zagreba, te tri iz Samobora. Vrijeme između dva rata bilo je najljepše razdoblje u životu ove željeznice, nedjeljom su se vozili u otvorenim, ljetnim vagonima ili u teretnim vagonima opremljenim montažnim klupama za izletnike. Šezdesete su obilježile srebrne strijele,trodjelni vlak, koji je zbog svoje brzine od 60km/h dobio svoje ime. Samoborček se kao nerentabilan ukida 31. prosinca 1979. godine. Sjećanja na vrijeme Samoborčeka ne blijede i još uvijek odzvanjaju nostalgijom na njegova zlatna vremena.
Fotografije i novinski članci izloženi u prostoru Knjižnice Podsused materijal je koji je prikupila udruga Stari grad iz Podsuseda i koji je bio izložen na trećem zavičajnom slavlju tijekom Podsusedskih svečanosti 2015. godine.
