Unatoč tome što živimo u svijetu koji se ubrzano mijenja, načini zbrinjavanja tijela dugo su ostali nepromijenjeni. Doduše mijena se paleta usluga onoga što se u procesu samog čina pokopa ili kremacije nudi. Tijela se, s većom ili manjom pompom, u teškim i često metalnim ljesovima spuštaju u betonske grobnice što otežava proces prirodnog raspadanja. Uz to mjesta na grobljima su ograničena, pa se u grobnicama boravi samo određeno vrijeme. To znači da kada generacija koja nekoga u grob smjesti i sama završi pod ledinom dani onih koji su grobnici smješteni su obično odbrojani. Slijedi “deložacija” i smještanje ostataka u zajedničku grobnicu. Upravo zbog male slobode izbora pojava kompostiranja je vjerujemo dobro došla alternativa.
Prvi pogon otvoren u Seattleu
Kompostiranje podrazumijeva proces zbrinjavanja mrtvih ljudskih tijela, u kojem se ona pretvaraju ubrzanom procesu raspadanja u plodan kompost. Na ideju ljudskog komposta došla je Katrina Spade koja je danas vlasnica pogona za kompostiraje pod nazivom Recomposte. Na ovu ideju je došla pišući magisterij iz arhitekture. Nakon toga je godinama radila sa stručnjacima iz raznih znanstvenih područja te je razvila svoju metodu kompostiranja koju je patentirala.
Spade je pogon za kompostiranje otvorila u Seattleu u američkoj saveznoj državi Washington. On oponaša prirodne procese razgradnje, a s radom je počeo nakon što je proces kompostiranja odobren na razini savezne država Washington. Zbilo se to točno 22. svibnja 2019. Od tada do danas je kompostiranje ljudskih tijela dozvoljeno u još šest američkih država, a to su uz Washington, Colorado, Oregon, Vermont, Kalifornija i New York. U Europi je tako nešto moguće za sada samo u Švedskoj.
Popularnost kremiranja je sve u većem porastu što nanosi štetu okolišu jer povećava razinu ugljičnog dioksida. Kako je broj država koje omogućavaju kompostiranje u Americi malen, možete dogovoriti i prijevoz ostataka tamo gdje je ono dozvoljeno. Naravno zlobnici će vam odmah reći da tako poništavate pozitivan efekt djelovanja kompostiranja jer prijevozom tijela štetite tom istom okolišu. Zapravo bitno je i to što je zemlja koja nastaje kompostiranjem plodna za razliku od sterilnog pepela koji se stvara kremacijom i koji neće pomoći u nicanju bilo čega. Uz ekološku prihvatljivost važno je i što sami želimo odnosno ne želimo da se s našim tijelima događa. Ovaj način zbrinjavanja je onaj koji poštuje tijelo i zemlju. Naravno, neće svi dijeliti to mišljenje, i to je u redu.
Je li ovo jeftinija opcija?
Je li ovo jeftina opcija, kažu da je u odnosu na standardan pokop koji iziskuje grobnicu, no nešto je malo skuplji od same kremacije. I dok će neki reći da je ovo zgodan način za zbrinjavanje tijela od strane kriminalaca, to definitivno nije tako jer tijelu treba i ubrzanim putem dosta vremena za razgradnju, a do tada policija ima vremena za nalaženje određenog tijela. Zapravo bi zločincima za njihove ubojite poslove kremacija bila racionalniji odabir jer se obavlja brzo.
Ne, “baka” neće završiti u kompostu u vrtu
Budući da neki misli da ovaj proces podrazumijeva da svoju baku ili koga već direktno odvučete u kompost u vrt, tome nije tako, pa ćemo ukratko objasniti kako to otprilike funkcionira. Proces brzog kompostiranja je razvijen u 21. stoljeću, na osnovu sličnog postupka koji se već dugo primjenjuje kod zbrinjavanja tijela stoke. Ovi procesi se razlikuju u nekim detaljima od pogona do pogona za kompostiranje. U njihovom osmišljavanju su sudjelovali stručnjaci iz različitih kompatibilnih znanstvenih područja, pa su takvi patenti u punom smislu spoj znanosti i tehnologije. Kompostiranje traje od jednog do dva mjeseca ovisno o procesu koji se primjenjuje. Tijela se prvo peru i odijevaju u biorazgradivu odjeću, a potom smještaju u spremnike za razgradnju futurističkog izgleda. Prilikom smještanja organizira se ispraćaj pokojnika u skladu sa željama umrlog i obitelji. U spremnicima koji su napunjeni prirodnim materijalima započinje proces raspadanja. Na višim temperaturama svoj posao brzo odrađuju termofilne bakterije, a u spremnike se dodaje i kisik zbog ubrzanja cijelog procesa. Proces pretvaranja ljudskog tijela u zemlju gotov je za relativno kratko vrijeme u odnosu na potpuno prirodan proces razgradnje. Za zabrinute dodat ćemo da u ovom kompostu nema crvi jer su za njihovo stvaranje potrebni kukci, koji u ove spremnike nikako ne mogu ući.
Revolt vlasnika pogrebnih poduzeća
Neke vjerske zajedno poput Muslimana prakticiraju jednostavne ukope u kojima se tijelo samo pere i umotava u tkanine i potom bez lijesa spušta u zemlju. Prirodni ukopi bez ljesova u biorazgradivim spremnica dopušteni su u Velikoj Britaniji, SAD-u i nekim drugim dijelovima svijeta. Kompostiranje je izazvalo revolt u dijela vlasnika pogrebnih poduzeća koji se brinu za svoju egzistenciju. Ovog revolta ne bi trebalo biti jer konkretni alternativni način zbrinjavanja tijela u pogrebnoj industriji tek treba naći svoj put do mnoštva.
Neovisno što mislite o kompostiranju tijela – poanta je da alternative daju slobodu u odlučivanju, što je, rekli bismo, sjajna stvar. Drugim riječima tko voli nek’ izvoli, a tko neće ne mora, nitko ga ne sili.
Piše: Sonja Kirchhoffer
