Film Dnevnik Diane Budisavljević govori o ženi iz austrijskih viših društvenih krugova, a koja se nakon udaje za liječnika Julija Budisavljevića preselila iz Innsbrucka u Zagreb. Tijekom Drugog svjetskog rata Diana Budisavljević je organizirala pomoć u novcu, hrani i drugim potrepštinama ženama i djeci, zatočenim u ustaškim logorima u Hrvatskoj. Kasnije kada je Diana uvidjela da takva pomoć neće biti dovoljna organizirala je spašavanje djece iz logora.
Preteča suvremenog socijalnog rada
Diana Budisavljević je u svom radu organizirala i koordinirala mrežu podrške i pomoći koja je ne samo slala pomoć zatočenim ženama i djeci, već je i spašavala djecu, a nakon toga organizirala za njih skrb i udomljavanje po seoskim obiteljima. Upravo ju je zbog tog djelovanja, prof. dr. sc. Marina Ajduković zaposlena u Studijskom centru socijalnog rada na zagrebačkom Pravnom fakultetu, okarakterizirala kao preteču suvremenog socijalnog rada u Hrvatskoj. U tom je radu uspjela spasiti više od 10 tisuća djece zatočene u logorima. Njezina pomno vođena evidencija izvučenih i udomljenih trebala je poslužiti za povezivanje razjedinjenih obitelji nakon rata, ali joj je ta kartoteka nakon rata oduzeta od strane komunističkih vlasti.
Prijedlog primjene filma u nastavi
Ministarstvo znanost i obrazovanja uvrstilo je film Dnevnik Diane Budisavljević u školski kurikulum, kao način da se učenici upoznaju s različitim oblicima netolerancije i diskriminacije i njihovim dalekosežnim posljedicama. Ovaj je film prema naputku Ministarstva znanosti i obrazovanja iz 2020. ušao u nastavne planove i programa i namijenjen je učenicima u dobi između 13 i 18 godina.
Desetogodišnji rad na filmu donio niz nagrada
Film je pobjednik Pulskog filmskog festivala i do sada je osvojio veći broj nagrada, a zabilježio i znatan uspjeh kod gledatelja. Glavnu ulogu u filmu igra naša poznata i karizmatična glumica Alma Prica. Redateljica filma Dana Budisavljević, koja je inače rođakinja Dianina muža Julija Budisavljevića, jedno je cijelo desetljeće radila na ovom filmu, a za njegovu režiju joj je dodijeljena i godišnja nagrada Vladimir Nazor.
Apsolutne pohvale
Film je dobio apsolutne pohvale ljudi iz struke, pa je tako filmski redatelj Rajko Grlić istaknuo kako je to:
… prvi film koji se bavi ustaškim zločinima u vrijeme Nezavisne Države Hrvatske bez ikakve ideološke i navijačke vizure. (…) To je film od kojeg se čovjek naježi jer shvati koliko je beskonačni apsurd poricati ustaške zločine.
Na pohvalama filma nije bio štedljiv ni književnik, scenarist i novinar Ante Tomić koji je zaključio kako je Dnevnik Diane Budisavljević:
….nešto najistinitije, najvažnije i najaktualnije što ćete vidjeti unatrag mnogo godina…
Prešućivana heroina
Ova do sada prešućivana heroina Drugog svjetskog rata je zahvaljujući filmu izašla iz anonimnosti te je kroz njega u konkretnom primjeru ušla u školske sadržaje, što je jedan od načina da joj se iskaže zahvalnost za predan i opasan rad u kojem je svoj život, ali i život svoje obitelji izložila opasnosti, smatrajući da nijedan život nije vredniji od onog drugog nedužnoga koji se spašava.
Završit ćemo članak riječima glavne glumice u filmu, Alme Price:
Sve dok postoji čin dobrote i humanosti, postoji nada u ovaj svijet. I kako reče jedan pjesnik, ako već nema raja, moramo se barem boriti protiv pakla.
Piše: Sonja Kirchhoffer