U Zapadnoj Europi se sudilo vješticama, a u Rusiji vješcima!

Fotografija: Apple TV ( Los Angeles Times)

Od razvijenog srednjeg vijeka pa sve do pred kraj ranomodernog doba progoni vještica bili su uobičajeni, no Zapad je “na nišanu” imao žene, a u Rusiji su stvari stajale bitno drugačije, pa je tako postotak optuženih muškaraca iznosio čak 75 do 80 posto. Zanima li vas zašto je tome bilo tako, i kako je uopće bilo, zavirite u naš današnji članak.

Dobra i loša magija

Magija može imati dobru i lošu namjeru. U vrijeme kada medicina nije bila razvijena, niti je bilo policije koja je mogla tragati za nestalima, te pružiti nekakvu sigurnost ljudima, ljudi su se okretali magiji kao nekoj vrsti samopomoći. Nekada je to bila zla magija koja je podrazumijevala prizivanje bolesti, nevolje na protivnike bilo u poslovnom ili privatnom smislu dok je u pozitivnom kontekstu značila pomoć u liječenju, traženju nestalih osoba, izgubljenih ili otuđenih predmeta i slično. Brojni izvori u Rusiji svjedoče o vještičarenju i omogućavaju slaganje realnije slike života nekadašnjeg nevidljivog svijeta izgubljenog u bespućima povijesti, pa se tako pred nama otvaraju žive slike života u skromnim domovima, kmetova na veleposjedničkim imanjima, vojarnama  i sličnim mjestima. Povijest čovječanstva je povijest nasilja, a sudski spisi to rječito potvrđuju, zbog čega je i magija imala važnu ulogu u životu nekadašnjeg čovjeka. Ona je često imala i ulogu neke vrste pozitivne afirmacije koja je pružala osjećaj zaštite i samopouzdanja u nesigurnom svijetu, u kojem se nije moglo previše računati na nečiju pomoć i zaštitu.

U Rusiji nije bilo razgolićenih vještica koje opće s vragom

Većina je optuženih muškaraca u Rusiji djelovala sama ili eventualno s jednim ili dva suradnika. Na suđenjima u zapadnom dijelu svijeta uglavnom su u prvi plan dolazile nadrealne vizije vještica koje lete gole na metlama pri čemu su uvijek bile prisutne seksualne aluzije dok je stanje magije u Rusiji bilo znatno realnije i prizemnije. Christine Worobe i Valerie Kivelson istraživale su progone ljudi optuženih za vještičarenje na području Rusije, ali i okolnih zemalja te su zaključile da su razlike između tih procesa i onih na Zapadu, vezane uz sama načela pravoslavlja koje se nikada nije toliko fokusiralo na Sotonu.


Pismenost se mogla unovčiti

Čarolije su se izvodile na različite načine najčešće pravljenjem različitih napitaka koji su sadržavali bilje, ali eventualno i pojedine životinjske dijelove. No, koristili su se i magični zapisi, talismani i drugo. U vrijeme kada je vladala većinska nepismenosti umijeće pisanja se očito moglo dobro unovčiti, pa je pisanje čarolija bio dobar biznis. Često se u čaranju primjenjivalo načelo analogije, pa se tako govorilo u stilu: “…kao što biljke vene, tako neka vene i srce mog neprijatelja”, ili tijelo, što god već. Naravno prizivala su se tu i nadnaravna bića, ali ne nužno i sam Sotona i njegove sluge, već i sveci. I dok je dio optužbi bio lažan, zapisi pokazuju da su neke od optužbi bile utemeljene jer su osobe doista pribjegavale pokušajima stvaranja čarolija kojima su nastojale postići određeni cilj, bio on dobar ili loš.

Ljubavne čarolije

Među čestim čarolijama bile su one ljubavne, koje su obično imale seksualni prizvuk. No ta je konotacija bila vrlo pragmatična i nije bila vezana uz Sotonu već uz žudnje pojedinih muškaraca prema točno određenim ženama. Kada su žene optužene za ljubavne čarolije njihova je kazna ovisila o onome što je žena željela time postići. Upravo ta distinkcija nešto govori i o položaju žene u ruskom društvu. Tako ako je ona svojom čarolijoma željela popraviti lošeg muža, onda je kazna bila blaža od one ukoliko je njom htjela zagospodariti svojim bračnim drugom. U potonjem slučaju kazne su bile stroge i mogle su završiti smrću.

Fotografija: Radishchev Art Museum Wikimedia Commons

 

Čarolije društvenog prestiža

Osim popularnih ljubavnih čarolija, česte su bile i čarolije koje su imale za cilj prigrabiti moć i ostvariti društveni prestiž. U njima su žene kao manje pokretna snaga društva bile manje prisutne. Zapravo svi su vjerovali u čarolije od najviših do najnižih slojeva. Tako su državni službenici morali prije ulaska u službu polagati zakletvu u kojoj je, između ostalog, stajalo da se neće služiti čarolijama i nanijeti štetu carskoj vlasti već će uvijek raditi za njezinu dobrobit. Čarolije su se doživljavale kao prijetnja koja može ugroziti postojeći društveni poredak i jednostavno ga urušiti u korist podređenih slojeva. Vještičarenje u Rusiji je najčešće korišteno kao način odupiranja ugnjetavanju, bilo da je ono bilo prisutno u domu, njegovoj okolici ili da je dolazilo od strane same vlasti.

Približavanje Zapadu

Uobičajene kazne za vještičarenje u Rusiji su bile benigne sa stajališta zapadnog svijeta je su se sastojale od  bičevanja ili novčane kazne. No, nije da nije bilo smrtnih kazni koje su obično završavale tako što bi živu osobu zakopali u zemlju u malom drvenom sanduku. U 17. i 18. stoljeću situacija se mijenja i mučenja postaju učestala. Zapadni utjecaji pristigli su u Rusiji uglavnom s područja koje možemo tretirati svojevrsnim “međuzemljem” između Rusije i Zapada (područja poput Ukrajine i Poljske). Ove se promjene mogu dovesti u vezu s tadašnjim osjećajem veće ugroženosti elite nego što je to bilo slučaj do tada, što posebno dolazi do izražaja za Ivana IV. Groznog u 16. stoljeću. No, do prave promjene u procesuiranju vještičarenja dolazi za Petra I. Velikog  koji je u Rusiju uvezao zapadni koncept poimanja magije povezane sa Sotonom, a bavljenje njome se kažnjavalo strašnim kaznama. No ovdje nisu stradavali samo oni koji su se bavili magijom već i korisnici njihovih usluga. Situacija se bitno promijenila za Katarine II. Velike koja je na neki način dekriminalizirala vještičarenje, odnosno znatno smanjila kazne za ovakve prekršaje, a to se zbilo u 70 i 80-ih godinama 18. stoljeća. Upravo ovo povijesna tema naglašava velike razlike između svjetonazora odnosno ideoloških postavki Zapada i Rusije pri čemu su svi slojevi ondašnjeg svijeta bili uvjereni da magija ima svoju moć, a vidljivo je da su Zapadni koncepti postupno prihvaćeni i na Istoku.

Iako je danas odnos podređenih i nadređenih reguliran pravnim sustavom, većina je žrvnju profita i obaveza, i često nema kontrolu nad svojim životima, zbog čega ljudi danas češće pribjegavaju postupcima samopomoći, koja se bazira na drugačijim, ali opet u nekim segmentima donekle sličnim postavkama barem kad je riječ o dobroj magiji. U modi su tako pozitivne afirmacije, vorteks, feng shui i drugo kojima se nastoji poboljšali psihičko i fizičko zdravlje, stvoriti zona sigurnosti, što je ciljevima usporedivo s dijelom nekadašnje magije.

Piše: Sonja Kirchhoffer

 

Komentari