Kada se spominje orgijanje onda obično prvo pomislimo na razuzdane Rimljane. Drevni je Rim u našem društvu uglavnom predočen kao vrlo promiskuitetno društvo. Suvremeni znanstvenici smatraju pak da mi danas pretjerano pojednostavljujemo složenu sliku rimskog svijeta. Rimski je svijet imao drugačiji odnos prema seksualnosti od onog suvremenog. Našem su prevladavajućem shvaćanju najvećim dijelom kumovali kršćanski pisci, koji su tvrdili da su Rimljani bili perverzniji nego što su to doista bili, no isto tako je istina da su rimski pisci kršćane opisivali kao razvratnike.
Što nam kažu pisani izvori
Krenimo od pitanja koliko su orgije bile uobičajene u rimskom svijetu. Pisani izvori spominju orgije. No, oni se dovode pod znak upitnika te se tvrdi da su podaci u njima izmišljeni ili preuveličani. Tako primjerice rimski povjesničar Livije kada piše o kultu Bakha (Dioniza) onda spominje orgije u doslovnom smislu, ali ih povezuje s vjerskim ceremonijama. Jedan od izvora je i rimski pisac Gaj Svetonije Trankvil koji je bio državni činovnik u vijeme careva Trajana i Hadrijana. U njegovom djelu u kojem donosi životopise careva ima puno pretjerivanja i ocrnjivanja pojedinih careva pa je teško razlučiti granicu između istine i laži. Posebno je bio okrutan prema Tiberiju kojega je prikazao kao seksualnog pervertita bez premca, pa je tako ovaj navodno imao bazen pun male djece obučene da izvode felacio, a tu je dječicu nazivao svojim ribicama. Rimski književnik Gaj Petronije piše Satirikon, a u kojem govori i o razvratu obogaćenih nižih društvenih slojeva koji pokušava imitirati živote elite.
U znanosti se lome koplja o odnosu Rimljana prema orgijama i sve više prevlada mišljenje da su orgije bile prije izuzetak nego pravilo. Činjenica je da rimski pisani izvori spominju orgije, i da ih ne treba negirati, samo bi trebalo uzeti u obzir moguće pretjerivanje. Orgijanje je uglavnom vezano uz više društvene slojeve, najviše careve. No koliki postotak stanovništva čine članovi carske obitelji, i zapravo ako ostavimo po strani elitu i bogate imitatore najveći dio rimskog svijeta za to nije imao mogućnosti niti vremena.
Simboli seksa posvuda
Ukoliko se osvrnemo i na materijalne izvore uočit ćemo da su u rimskom svijeta simboli seksa svuda prisutni, bilo da doista aludiraju na seks ili da imaju samo apotropejsko odnosno zaštitno značenje koje treba nekoj familiji donijeti blagostanje i plodnost. Slike seksa, sudeći prema nalazima iz Pompeja, ne nalaze se samo u bordelima i kupalištima već i u privatnim kućama, i to na najvidljivijim mjestima, kako bi bile uočljive gostima.
Rimljani nisu bili čedni, i seksu su pristupali na drugačiji otvoreniji način. Ukoliko pogledamo Pompeje uočit ćemo brojne bordele što ne čudi jer je riječ o gradu stvorenom za partijanje poput današnjeg Las Vegasa. Najveći bordel u gradu (lupanar) je imao samo 9 soba. I dok se literarni izvori uglavnom drže privilegiranog svijeta, materijalna građa govori o širokim slojevima. Takav otvoren stav smatra se danas, nije posljedica promiskuiteta već povezivanja seksa s plodnošću i bogatstvom.
Na dekadentnu sliku rimskog svijeta utjecao je velikim dijelom i Hollywood. U tom smislu treba spomenuti, i na ovim prostorima dobro poznatog vlasnika Penthousea, Bob Guccionea koji je sudjelovao u produkciji erotsko-povijesnog film Kaligula iz 1979. , a koji je imao značajan utjecaj na stvaranje dominantne slike razuzdanog rimskog svijeta. Nama se čini da je rimski svijet zbog otvorenosti prema seksualnosti, koju je povezivao sa zaštitnom simbolikom, imao manje inhibicija, a onda i manje seksualnih devijacija u svakodnevnom životu. Današnji svijet pati od suprotnog sindroma u kojem posljedično ima vjerojatno više razvrata nego u drevnom Rimu. U drevnom Rimu je bilo razvrata, no ne u mjeri u kojoj se to obično misli. Sama činjenica da pisci poput Svetonija podrugljivo pišu o razvratu rimskih careva pokazuje da takvo ponašanje nije bilo opće prihvaćeno.
Piše: Sonja Kirchhoffer
