Irska kantautorica Sinéad O’Connor se na svjetskoj glazbenoj sceni pojavila krajem osamdesetih godina prošlog stoljeća, no u glazbena nebesa ju je vinula Princeova pjesma Nothing Compares 2 U s početka 90-ih. Njezin glas, ali i anđeosko lice kojem nedostatak kose nije nimalo naškodio, gotovo nikoga nisu mogli ostaviti ravnodušnim. Album I Do Not Want What I Han’t Got, a s kojega je spomenuta pjesma, dobio je odlične kritike, i prodan je u više od sedam milijuna primjeraka.
Nastup nakon kojega više ništa nije bilo isto
No, sve se promijenilo kada je O’Connor gostovala kao glazbena gošća u američkoj emisiji Saturday Night Live u listopadu 1992. godine. U toj je emisiji otpjevala pjesmu Boba Marleyja War u a cappella izvedbi, no promijenila je stihove kako bi skrenula pozornost javnosti na zločine počinjene u okviru Katoličke Crkve. Vrhunac tog kontroverznog nastupa bilo je trganje fotografije tadašnjeg pape Ivana Pavla II. Nakon toga je doživjela osude kako od kolega tako i svekolike javnosti i njezina je popularnost naglo pala. Kasnije je objasnila da je željela ljude suočiti s istinom, koja je bila duboko zakopana ispod površine u njezinoj domovini Irskoj.
Prepucavanja s Madonnom
Najveće napade doživjela je od svoje isto tako kontroverzne kolegice Madonne koja je osudila ovaj čin. Kasnija prepucavanja između ove dvije pjevačice pokazala su da je iza Madonninih napada stajala profesionalna ljubomora jer je kontroverznost ovih pjevačica počivala na bitno različitim osnovama. Madonna sve što je ikada radila, radila je s egoističnim ciljem, a to je publicitet koji donosi profit dok O’Connor nikada nije marila za slavu i željela je kroz globalnu pozornost javnosti “istresti” iz sebe ono što je osjećala kao nepravdu. Jedna od rijetkih osoba iz showbiza, koja je stala na stranu O’Connor bio je Bob Guccuione, koji je otvoreno prozvao Madonnu kao onu koja ne želi dijeliti pozornost javnosti, dok ju je a O’Connor “ukrala” na trenutak.
Optužba koja je prethodila skandalu
O’Connor je tijekom kasnijeg života imala vise takvih poteza, no ovaj je prvi, rekli bismo bio i najskuplji. Ova je irska kantautorica imala sve samo ne lako djetinjstvo, u kojem je doživjela fizička i psihička zlostavljanja. U tinejdžerskoj dobi pod utjecajem teškog odrastanja krenula je stranputicom pa je smještena u Azil Magdalene ili Peračica Magdalene, a koji su vodile katoličke redovnice. U pitanju je azil koji je egzistirao još od 18. stoljeća. U njemu su prvo završavale prostitutke, a kasnije i druge “problematične žene”, poput mentalno oboljelih, žena bez sredstva za život i sličnih. No, pokazalo se da je O’Connor potpuno argumentirano optužila Katoličku Crkvu za zlostavljanja počinjena u Irskoj jer je samo godinu dana kasnije izbio prvi u nizu skladna vezan uz Katoličku Crkvu. Skandal iz 1993. vezan je uz azil u kojem je boravila tijekom 18 mjeseci, a u kojem se i sama suočila sa sa zlostavljanjima, izrabljivanjima i izgladnjivanjima. Na području jedne od ispostave ovog azila pronađeno je tada vise od 150 tijela žena pokopanih u neoznačenim grobovima.
O’Connor kaže da nikada nije željela biti kontroverzna, to se jednostavno dogodilo. Život joj nakon ovog najkontroverznijeg čina u karijeri nije bio lagan, slava joj je blijedila, iako nije nikada prestala raditi na glazbi. Njezini mentalni problemi i loši brakovi učinili su joj život kaotičnim. Problem s O’Connor je što se usudila javno progovoriti o problemima o kojima se šuti, kada je i istina izbila na vidjelo javnost ju je već “pokopala”.
Piše: Sonja Kirchhoffer
