Usred surovog okoliša smjestio se gradić Paintsville u američkoj saveznoj državi Kentuckyju. Nekada je to bio rudarski gradić u kojem se teško živjelo. Bio je to jedan od onih gradova u kojima je bilo vrlo vjerojatno da ako se u njemu rodite da ćete u njemu i umrijeti. Mjesto koji vas obilježi za cijeli život i u kojem se mirite s neumitnom sudbinom. Upravo se u tom gradiću dogodilo uznemirujuće ubojstvo u kojem je došlo do sukoba između dvojice malenih dječaka.
Vrijeme velike gospodarske krize
Godine 1929. godina svijet je proživljavao veliku ekonomsku krizu, a ona je kao i uvijek najviše pogađala najsiromašnije. U takvoj situaciji komad metala u dječjim rukama i očima predstavljao je pravu dragocjenost. Mogli ste ga prodati lokalnom trgovcu za sitniš, ali neovisno o količini novca bio je to predmet vrijedan borbe. Ljudi su u Paintsvilleu za život zarađivali radeći duboko pod zemljom, i vadeći ugljen u teškim životnim uvjetima. Tog su dana dvojica dječaka očito tražila dragocjenosti po okolici. Nakon što je Carl Newton Mahan našao dragocjeni komadić željeza drugi dječak Cecil Van Hoose ga je prisvojio. Doslovno mu ga je oteo iz ruku, a kada se mališan pobunio ovaj ga je udario iz sve snage komadom željeza po glavi. Osmogodišnji Cecil je bio malo poveći za svoje godine i to je, čini se, dobrano iskorištavao. Od ovog je komadića metala mogao kupiti nekoliko bombona no Cecil je svejedno Carlov nalaz želio prisvojiti. Kakav je bio odnos između dvojice dječaka od ranije nije poznato. Jesu li oni bili bliski ili su se samo našli u istom trenutku na istom mjestu, suočeni s komadom “dragocjenog” metala kojega su obojica željela, možemo samo nagađati. Carlov otac je u to vrijeme bio vozač taksija i hranitelj obitelji. Od toga teško da se moglo normalno živjeti, osobito u ovoj maloj sredini. Nakon što je ostao bez komada željeza vidno uzrujani Carl je krenuo kući. Kuća u kojoj je živio nije se mogla tretirati sretnom, otac je bio ovisnik o alkoholu i drogama i u njemu nije bilo sigurnosti i dobrih emocija.
Carl je jednostavno upucao Cecila
Cecil je vjerojatno smatrao da se odlaskom Carla stvar riješila sama od sebe, no Carl se neočekivano vratio s očevom puškom kalibra 12. Dječak je kod kuće skinuo napunjenu pušku sa zida. Očito je znao kako ta stvar funkcionira jer kada je došao do Cecila jednostavno ju je upotrijebio. Vrlo vjerojatno je od ranije lovio s ocem po okolici. Ovim činom Carl je sa šest godina postao najmlađi optuženik za ubojstvo u američkoj saveznoj državi Kentucky i uopće cijelom području SAD-a. Dječak je uhićen istog dana, a tjedan dana kasnije počelo je suđenje.
Poništena presuda
Nakon završetka sudskog procesa, porota je osudila Carla za ubojstvo iz nehata, te je osuđen na 15 godina boravka u popravnom domu. Nakon toga pušten je uz jamčevinu od 500 dolara. Postavlja se pitanje odakle toj obitelji toliko novca, no doći ćemo i do toga. Uslijedile su žalbe jer je jedna strana mislila da je dječak preblago kažnjen, a druga preoštro. Konačno je sudac Okružnog suda poništio osudu i spriječio da Carl završi u popravnom domu i da tamo boravi do svoje 21. godine. Presuda je poništena jer je tamošnji sudac prekoračio svoje ovlasti budući da je dozvolio da se dječaku sudi kao odrasloj osobi pred porotom. U osnovi za maloljetničke zločine bio je zadužen kotarski sud. Nakon toga ništa se nije dogodilo, državni odvjetnik je dozvolio je da dječak ostane s roditeljima jer ruku na srce što učiniti s djetetom od šest godina.
Je li dječak bio ubojica ili žrtva?
Stručnjaci za dječju psihu ne mogu se usuglasiti je li ovaj dječak bio ubojica ili samo žrtva situacije u kojoj je živio. Dječji psiholog James Brush iz Cincinnatija smatra da djeca sa 6 godina znaju razlikovati dobro od zla, ali su jako ovisna o odraslima od kojih uče što je to ispravno, a što ne. Zanimljivo je da prema dostupnim podacima Carlovi roditelji nisu bili ogorčeni na svog sina, i da je on nakon toga imao tretman poput slavne osobe. Ljudi su se sažalili nad njim i počeli mu slati odjeću i novac i upravo je vjerojatno tako obitelj došla do novca potrebnog za jamčevinu. Pravna praksa u Sjedinjenim Državama smatra da djeca u dobi od 6 do 8 godina su u kritičnoj fazi nakon koje je dijete sposobno razviti osjećaj za posljedice.
Podaci o Carlovom kasnijem životu su rijetki. Poznato je da se obitelj ubrzo odselila iz ovog grada, a sam je Carl navodno nakon toga živio sa svojom tetom. Ubijen je pucnjem iz pištolja u dobi od samo 35 godina, što ukazuje da ni odrastanje bez posljedica nije dovelo dječaka na ispravan životni put.
Piše: Sonja Kirchhoffer
