“Ružna vojvotkinja” nije više ona – već je sada transseksualni muškarac

Fotografija: Wikipedia i Screenshot YouTube (Drag queen: Top Youtube Channels).

Slika nazvana “Ružna vojvotkinja” je odličan primjer promijena koje neko društvo proživljava na svom razvojnom putu, jer kako se mijenja društvena klima tako se po svemu sudeći mijenja i sadržaj ove slike ili se tome barem tako čini.

“Ružna vojvotkinja” ili možda ne?

Na prvu bismo rekli da je portret “Ružne vojvotkinje” izradio neki suvremeni cinični umjetnik. No prevarili bismo se jer je portret nastao još početkom 16. stoljeća. Naslikao ga je poznati flamanski slikar Quentin Matsys. Ovaj uljani portret prvo je protumačen kao rugoba od žene te je i nazvan u skladu s tim ružnom vojvotkinjom. Teorija o ružnoj ženi je otišla tako daleko da je slika povezana s vojvotkinjom Margaretom od Tirola za koju kažu da je bila glasovita po svojoj ružnoći. No zapravo je činjenica je da mi ne znamo kako je ona izgledala. Sačuvan je samo jedan pečatnjak s njezinim likom na kojoj se vidi vitka ženska figura. Poznato je da su je nazivali Maultasch što bi značilo da je bila osoba s pogrdnim ustima odnosno jezikom, kako vam draže. Teško je da se ovim izrazom ciljalo na njezinu deformaciju čeljusti. U trenutku kada je ova slika nastala vojvotkinja je već bila mrtva okruglih 150 godina.

Tko je koga kopirao?

Matsys je bio pod velikim utjecajem Leonarda pa jedan dio znanstvene javnosti smatra da je on kopirao Leonardove groteskne crteže te ih nadopunio dok drugi smatraju da je bilo obrnuto. Tko je od njih u pravu nismo sigurni. Po logici stvari prije da je flamanski majstor dovršio ono što je Leonardo započeo. Možda je i zato Matsys ulupao toliko vremena u detalje na slici – kako bi se dokazao svom uzoru. Pojedini dijelovi ove slike kada se promotre zumirano ukazuju da je slika toliko detaljna da izgleda na mjestima kao fotografija. Očito je samo da su oba umjetnika portretirala istu osobu u istoj ili vrlo sličnoj odjeći. Za to je morala postojati komunikacija između njih, barem putem radova.  Ružna je vojvotkinja inspirirala i čuvenog sira Johna Tenniela koji je oslikao “Alisu u zemlji čudesa”, a u kojoj je, zahvaljujući ovoj inspiraciji, vojvotkinja zaradila status najgrotesknijeg lika. Sam je Lewis Carroll naglasio ružnoću svoje vojvotkinje što je vjerojatno bio okidač u povezivanju dva lika.


Pagetova bolest

Krajem 20. stoljeća pojavila se teorija prema kojoj je naslikana žena bila bolesna i to od Pagetove bolesti koju karakterizira prekomjeran rast kostiju. I dok se do tada ženi na slici pristupalo kao staroj prolupaloj koketi, koja u ruci drži crveni cvijet, odnosno šalje poruku da je u potrazi za udvaračima, u novoj teoriji je, od nedolične žene postala žrtva.

Rodna fluidnost

Nakon toga se dogodila sadašnjost i javilo se novo tumačenje koje je odbacilo dotadašnja. U skladu s trendom rodne fluidnosti, da je tako nazovemo, pojavila se teorija prema kojoj ovdje imamo posla ni manje ni više nego s ‘drag’ kraljicom. Moramo se složiti da crte lica portretirane osobe su muške. Više je nego očito da je muškarac na slici samo preodjeven u ženu, koja ima drsko naglašene grudi što je dio umjetnikove satirične fantazije. Odjeća pak sugerira da je riječ o osobi iz viših društvenih krugova, koja je u trenutku slikanja već bila demode (pokrivalo za glavu s rogovima).

Sadržaj se nikada ne mijenja

Ovaj je portret bio dio diptiha, a nalazi se u zbirci Nacionalne galeriji u Londonu. Stručnjakinja za renesansu Emma Capron, koja je kustosica nove izlože nazvane “Ružna vojvotkinja: Ljepota i satira u renesansi u londonskoj Nacionalnoj galeriji” postavila je novu teoriju o ovoj slici kao muškoj transeksualnoj osobi. No može li se tretirati ovaj muškarac kao ‘drag’ kraljica koja uvijek podrazumijeva nekakav performans. Prije da je ovdje riječ o  pustopašnoj pošalici vezanoj uz karnevalsko ozračje. To ne znači da nije postojala želja u pojedinih muškaraca da uskoče u ženske cipele, kao i da isprobaju druge tipično ženske stvarčice. U osnovi ne mijenja se sadržaj slike, ali se mijenjaju promatrači i njihova percepcija. Ta promijena dovodi nas uvijek u opasnost da poistovjetimo prošlost sa sadašnjošću, a između kojih često postoje nepomirljive razlike.

Piše: Sonja Kirchhoffer

Komentari