Revolucija koja je zemlju vratila unatrag, a žene iskoristila i odbacila kao iscijeđene krpe

Fotografija: Jean Gaumy.

Iran je doživio revoluciju 1979. godine, kada je srušena monarhija i dinastija Pahlavi, a uspostavljena je Islamska Republika na čelu s ajatolahom Ruholahom Homeinijem, koji je ostao na toj poziciji u Iranu sve do svoje smrti 1989. godine. U revoluciji su sudjelovale vrlo raznolike skupine ljudi kako one konzervativne, radikalno islamističke tako i one liberalne. Svima njima unatoč različitostima bila je zajednička želja da se riješe diktature i realiziraju političke slobode, a što je uključivalo i obračun s Amerikancima koji su podržavali politiku Pahlavija zbog svojih interesa vezanih uz bogate iranske resurse plina i nafte. No, islamisti nakon pobjede revolucije nisu željeli imati ne samo posla sa SAD-om već ni sa SSSR-om

Najveće razočarenje doživjele žene

U vrijeme monarhije nije bilo slobode medija, a društveno-ekonomske razlike među stanovništvom su bile ogromne. Svi su očekivali promjene od revolucije. No najveće razočarenje su doživjele žene koje su u njoj uvelike sudjelovale. Vrlo brzo donesena je odluka o obaveznom nošenju hidžaba, a  bila je to samo uvertira u sve ono što će uslijediti. Uvedena je i moralna policija koja je kažnjavala i još uvijek kažnjava, sve one koji bi odstupili od niza uvedenih pravila i ograničenja za žene. Ubrzo su ukinuti zakoni doneseni krajem 60-ih i početkom 70-ih prošlog stoljeća koji su ograničavali poligamiju i dopuštali ženama razvod.

Krajnja marginalizacija

Homeinijev režim je išao tako daleko da je zabranio kontracepciju i spustio dob za udaju djevojčica s 15 na 9 godina. Unatoč strogoj spolnoj segregaciji i marginalizaciji ženskog svijeta kada je Irak napao Iran, te započeo rat koji je trajao od 1980. do 1988. vrh ove države se nije libio posegnuti za ženskim snagama i iskoristiti ih ne samo za logistiku već i  borbu. Na slici u naslovnici vidimo snimku žena koje su bile, čini se, dio ženske moralne policije, i koje vježbaju pucanje u iranskom kampu za obuku žena na periferiji Teherana. Kako je snimka snimljena u vrijeme kada je rat ušao u svoju završnu fazu vrlo je vjerojatno da su kasnije završile i u samim borbama. Snimatelj Jean Gaumy, inače poznati francuski fotograf je izjavio da su bile izložene jakom drilu te su naporno održavale fizičku spremu i učile rukovati raznim oružjima. Upravo rukovanje granatama kojem je Gaumy posvjedočio ide u prilog da njihova obuka najvjerojatnije nije bila samo za policijske svrhe. No, položaj žena u Iranu je vrlo brzo  doveden do apsurda jer su po završetku revolucije izgubile pravnu osobnost, kao i ekonomsku samostalnost te su marginalizirane u svim područjima života.


Ispostavilo se da je revolucija zemlju vratila unatrag, a žene u potpunosti iskoristila, pa i u ratu Iraka i Irana, a potom ih odbacila kao iscijeđene krpe. Dozvola za fotografiranje koju je dobio Jean Gaumy bila je posljedica želje Homeinija da svijetu prenese poruku da su u Iranu i žene spremne umrijeti i boriti se za svoju naciju. Nije to baš bila laskava poruka za ženski svijet jer je u duboko u sebi sadržavala premisu o ženskoj inferiornosti. Ova je revolucije imala brojne implikacije, pa je utjecala i na stvaranje jezgre modernog terorizma, no to je već zasebna priča.

Piše: Sonja Kirchhoffer

Komentari